Sa Schmidtom od Dejtonskog patosa do evropskog plafona

Piše: Muharem Cero

Najčešće spominjana odrednica uz obilježavanje Dejtonsko-pariškog sporazuma bijaše 'Dejton je tek patos i put ka plafonu'. Istom snagom zadnjeg puta dolazilo je iz kolijevke Dejtona – SAD, ali ovoga puta i iz političkog stava Evropske unije, prvenstveno Njemačke. 

Samo rijetki domaći politički faktori su prepoznali snagu ovoga signala, svakako najbolje oni koji dolaze iz antibosanskog političkog diskursa, velikosrpska politika oličena u Dodiku i beogradskoj politici svakako.

Nešto sporije ali znatno čitljivije prepoznala je to i dolazeća politika iz HDZ-a ovoga puta prije svega kroz usta političkog hermafrodita predsjednika Milanovića. Čekao se samo povod za institucionalnu blokadu i odgovor na nadolazeći politički plimni talas. Da to ne bješe Inckov zakon o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločina svakako bi to bilo nešto drugo, a čega je napretek.

Milanovićeva strategija je bila burno zalaganje za tvz. 'Hrvtasko pitanje', a ona beogradska uz glasnogovornika Dodika biješe ponovno oživljeni 'srpski svet' ma šta to bilo. 
Pravi razlog i uzrok ovoga jeste mandat sada dolazećeg visokog predstavnika Christiana Schmidta. Šta to jednako žulja i velikosrpski i velikohrvatski nacionalni program u BiH?
Onaj iz Karađorđeva, kao i oni svi prije njega. 

Agenda 5+2 sa prije svega nedovršenim petim ciljem jeste ono što trajno ovjerava bh. državnost i nadat je se historijski pokopava višestoljetne političke ciljeve nedobronamjernih susjeda.

Vjerovati je da će bh. državnost biti zaokružena Dejtonu pridodatim vlasničkim listom na teritoriju kao osnovnom odrednicom njenog suvereniteta.

Predugo su u postdejtonskom periodu održavani živim upravo oni politički ciljevi koji nisu bili realizirani ratnim djelovanjem i Hagom presuđenim zločinima. Iluzija je bilo vjerovati da se oni mogu ostvariti u mirnodopskom ambijentu.

No, ne lezi vraže, u varljivom svijetu kakvom živimo nije isključeno da pravda i pravica ne idu pod ruku, pa da se moglo dogoditi da na bosanskom stećku piše 'ise ležit onaj koji bijaše u pravu'. 

Trajuća institucionalna kriza, projektovana, osmišljena i dobro koordinirana trajat će sve do onoga trenutka dok unutarbosanski politički patuljci ne dobiju jasne, ovoga puta ne samo signale, nego i ustavne obaveze, razrađene kroz setove imovinsko pravnih zakona, kojima će jasno, nedvojbeno biti utvrđeno da je država, a ne pod državni aranžmani isključivi i jedini titular vlasništva na svoj teritorij, a da njenom teritorijalnom integritetu ne može biti suprotstavljen bilo koji drugi administrativni integritet.

Vješto se u javni i politički diskurs uselio spin koji dozvoljava da postoji i neki drugi teritorijalni integritet osim onog državnog. Valja reći da je kreator ovoga spina beogradska politička čaršija koja kroz usta Vučića svoju lojalnost državi BiH iskazuje na način 'poštujemo integritet države BiH, ali i integritet Republike Srpske', ta dva integriteta su međusobno isključiva i nisu autentično tumačenje ustavnopravnog karaktera dejtonske BiH.

Aktuelni visoki predstavnik vjerovati je prepoznat će ovu zamku i otkloniti sve skrivene političke agende  koje se iza nje kriju. Američko evropska inicijativa podrazumijeva teritorijalani integritet i državni suverenitet BiH, a put njene državnosti od dejtonskog patosa do evropskog plafona jeste nešto na čemu valja raditi uz neke pritiske tumačenja Dejtona, ali i uz one prve koje podrazumijevaju discipliniranje i eliminiranje onih koji to ne uvažavaju. Alatke za uspjeh će vjerovatno podrazumijevati i robusnu upotrebu postojećih Bonskih ovlasti.

Crvena linija koju je uspostavio Schmidt smjestivši je u jamčevinu integriteta države je nešto što se upravo događa u ovome trenutku. Trajuća Institucionalna kriza je prva faza ugrožavanja integriteta i suvereniteta bh. državnosti. Ne bi valjalo da se reakcija dogodi u fazama koje slijede.