DIVLJANJE POLITIKE I TAJKUNA Sarajevo bi uskoro moglo ostati bez pitke vode!?

SARAJEVO, (Patria) - Bosna i Hercegovina spada u red evropskih država s najvećim zalihama pitke vode česta je mantra onih koji našu državu predstavljaju svijetu. I tako je zaista i bilo. Dok smo planine čuvali kao vlastita pluća, dok smo gradili gdje se graditi smije, dok nas nisu okupirali zapadni i istočni investitori koji se dive našem zelenilu, rijekama i potocima, a ekzpanzijsom gradnje poništavaju to što su vidjeli i čemu su se divili. 

Ipak, najveća prijetnja jednom od naših najvećih prirodnih blaga smo mi i ovi naši. Osim gradova koji kroz historiju imaju problem snabdijevanja vodom, zbog geografskog položaja i drugih prirodih utjecaja, Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine u narednim godinama će biti prilično ugrožen kada je pitka voda u pitanju. 

Navikli smo da su naše česme i pipe izvori u stambenim jedinicama, da tu vodu slobodno pijemo i da je koristimo za sve druge potrebe. No nastave li naše vlasti s praksom uništavanja vodnih područja uskoro ćemo postati konzumeti flaširane vode, a pipe ćemo moći svesti na minimum u našim kućama. 

Jer, kriminalno -mafijaške strukture, obogaćene na pljačkanju građana i bh. ekonomije danas urbicidom naroušava funkcionisanje okoline, urušava slivove pitke vode, u njih usmjerava fekalije, a zdravljem ceh plaćaju građani BiH. 
Gradnja stambenih i poslovnih objekata na nedovoljno razvijenoj kanazilazionoj mreži dovela je do toga da otpadne vode i druge opasne materije iz tih objekata završavaju u izvorištima pitke vode, zagađuju ih i ugražavaju normalan život u Sarajevu. Neko je definitivno zaboravio zaustaviti gradnju dok se ne stvore uslovi da ta gradnja ne ugrožava ostale segmente funkcionisanja života u Kantonu i gradu Sarajevu. 

Istovremeno, lažiranim projektima razvoja naših olimpijskih planina Bjelašnice i Igmana, a zapravo izgradnje objekata za visokotarifnu klijentelu, došlo je do ekspanzije izgradnje objekata, naročito na Bjelašnici. Tokom gradnje, a i njenim završetkom i stavljanjem u funkciju objekata sve što je loše u tim objektima i oko njih slijeva se direktno do izvorišta prirodne pitke vode. I niko ni ne pokušava zaustaviti takvu praksu, naprotiv, ona se u kontinuitetu nastavlja. 

Čak su pokušali da Veliko Polje na Igmanu prodaju privatnim investitorima iz vana, a objekti u planiranoj gradnji našli bi se u srcu zaštičenih vodnih područja.  Očigledno je naše vlasti svih nivoa i njihove prijatelje bogate, bogatije i ekstremno bogate baš briga što glavni grad BiH vrlo lako može ostati bez vode za piće. 

Uz to sve, posljednjih godina plave nas samozvani biznismeni i poduzetnici koji pljačkaju prirodno bogatstvo građana BiH. Zauzimaju najbolja izvorišta pitke vode i na njima zarađuju, dok je sve više onih koji nemaju nikako ili ne smiju piti vodu koja teče s njihove česme. 

Još 2018. godine sam napisao da će u skoroj budućnosti građanima Sarajeva postati praksa kupovina flaširane vode. Čini se da smo preblizu ostvarenju tog predviđanja.  Tada su stručnjaci upozoravali na opasnosti usvojenih izmjena Zakona o vodama KS, koje su dovele do smanjenja vodozaštitne zone i zagađenja izvorišta koje Sarajevo opskrbljuje sa oko 80 posto pitke vode.

Danas na te probleme imamo nagomilano još mnogo njih. Posljednji primjer trovanja vodom u Hadžićima ponajbolje ukazuje šta nas čeka. 

Pitka voda s česme uskoro bi mogla postati prošlost, a kupovina flaširane vode nova moda i potreba građana Sarajevo. Na tome će profitirati oni koji uvoze i prodaju tuđu vodu. A možda tako i treba, jer svoju nismo znali cijeniti i zaštititi.

(R.Be.)