Piše: Ernad Metaj
Nisu predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović uvijek bili „prijatelji“ kako se to danas čini. Ne tako davno za Dodika je Milanović bio „do pola dana partizan, od pola dana ustaša“. Imao je Dodik još kvalifikacija i Milanovića zvao iskompleksiranim političarem čije ime „neodoljivo miriše na srpsko“. Iz sadašnje perspektive moglo bi se zaključiti kako je Dodik dobro „namirisao“ Milanovića i danas bi ga rado vidio kao posrednika u rješavanju problema u BiH. Tu je naravno i Aleksandar Vučić, pa sve neodoljivo podsjeća na oživljavanje neostvarenih ambicija podjele BiH koju su zagovarali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.
Pri tome Dodik ima amneziju kada je u pitanju jasan Milanovićev stav o genocidu u Srebrenici. Ako je mogao zaboraviti vlastite stavove, onda Dodiku nije problem potisnuti ni ono što je govorio Milanović. Zauzvrat Milanović žmiri na činjenicu da su iz Republike Srpske krenuli zahtjevi za procesuiranje hrvatskih generala koji su pomagali „osloboditi“ okupirane dijelove BiH. Da nema amnezije Dodik bi morao priznati kako je Republika Srpska napadana iz Hrvatske, a Milanović pojašnjavati zašto je pristao biti podrška politici koja bi na vratima Zagreba formirala „srpski svet“.
Pod krinkom odbrane RS-a na sceni je trenutno najozbiljniji napad na BiH u njenoj poslijeratnoj istoriji samo što se ne koristi oružje. Uporedo sa državom napadnuta je i Federacija BiH koju je uz amin Zagreba potpuno paralisao HDZ. Nestabilnost u BiH najviše odgovara onima koji su kriminalizirali politiku pa se plaše pokretanja odgovornosti koju sa sobom nosi put ka EU. Nije bilo tako davno kada je upravo Zoran Milanović zagovarao da EU primi BiH u članstvo kako bi je izvukla iz permanentne krize, a sada bi stopirao taj put, kao i onaj ka članstvu u EU. Sve to jasno ukazuje kako postoji osnova za kritiku hrvatske politike prema BiH koja je očigledno pod pritiskom ruskog kapitala okrenula leđa tradicionalnom savezniku SAD- u. O uticaju Rusije na srpsku politiku na Balkanu ne treba ni govoriti.
Takve politike štete interesima BiH, ali štete i interesima građana RS –a koji će u budućnosti skupo plaćati promašene ekonomske politike čiji interes nikada nije bio bolji život običnog čovjeka. Vladajuće političke elite vlastiti narod drže kao taoce a samo sa jednim ciljem da bi zaštitili ono što su kriminalom stekli. U tome im svojski pomaže i opozicija u RS-u koja je svu svoju politiku svela na dokazivanje vlastitog srpstva kroz kopiranje Dodikovih zabava pod šatorom. Opozicija otvoreno iznosi strah od otpakivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iako je potpuno jasno da je vlast u RS-u zajedno sa susjedima odavno krenula s njegovim nepoštivanjem. U tom pravcu su usmjereni i pokušaji nepriznavanja visokog predstavnika što bi se na kraju moglo vratiti kao bumerang upravo RS-u. Nije se ovih dana slučajno oglasio Rajko Vasić s kritikama Aleksandra Vučića kojem očigledno igra za Dodika postaje preveliki teret.