Bakirovo bacanje crvenih ruža u Drinu nervira Hercegovca, pita ko će žaliti žrtve njegove politike

Piše: Ernad Metaj

Muka je mom drugu Hercegovcu gledati kako SDA predvođena predsjednikom Bakirom Izetbegovićem ovih dana obilazi RS. S mosta Mehmed paše Sokolovića „zeleni“ su bacali crvene ruže. Za njih to je simboličko sjećanje i pomen na bošnjačke žrtve stradale tokom proteklih ratova. Za druga Hercegovca i one koji objektivno gledaju stvarnost umjesto ruža trebali su se crveniti obrazi Izetbegovića i njegovih sljedbenika. Politika te stranke u posljednjih 30 godina živi na nestanku Bošnjaka u RS-u, pri čemu su džepovi pojedinaca sve puniji.

Drugu Hercegovcu je u trenutku kada u delegaciji SDA ima više ljudi nego povratnika koji stalno žive u Višegradu licemjerno i degutantno da Izetbegović gradi priču o jakoj državi na većoj podršci povratnicima. Prije toga Izetbegović je vjerovatno nesmotreno u Foči priznao kako programi koje je SDA godinama kreirala za održivi povratak nisu bili kvalitetni. Ono što Izetbegović sada priznaje odavno znaju i ptice na granama, jer se poljoprivredna mehanizacija namijenjena povratnicima danas više koristi oko Sarajeva, Tuzle i drugih gradova u F BiH nego u RS-u.

Drug Hercegovac ne bježi od teških kvalifikacija poput one da su ljudi u Podrinju tokom rata bili prepušteni sami sebi što je rezultiralo genocidom. Njegov stav je da odgovornost za genocid imaju i bošnjačke političke elite zbog toga jer nisu ništa, ili su nedovoljno učinile da se genocid pokuša spriječiti. Tako drug Hercegovac danas hrabro kaže da F BiH trenutno možda i snosi veću odgovornost za nastavak etničkog čišćenja od institucija RS –a koje provode sistemsku diskriminaciju po različitim osnovama.

Drug Hercegovac odavno je prestao brojati milijarde marake koje su uglavnom preko odanih kadrova SDA implementirane u proces povratka Bošnjaka u RS-u. O tim milijardama od kojih je većina isparila do sada su svi ponešto rekli, osim naravno tužilaštva i pravosuđa za koje se često čuje da je pod stranačkom kontrolom, a tu se spominje i SDA.

Čitao je prije par mjeseci drug Hercegovac tekst Hajrudina Hromadžića. I danas mu se vrti po glavi da li je bio u pravu kada pita: „Seže li bošnjačko-muslimanska „minder politika“ barem milimetar dalje od provincijalne, parohijalne i palanačke, usko sebične, materijalistički motivirane ambicije da sebe i svoje bogato ‘namiri’, a raji posije džamiju do džamije izgrađene arapskim parama, kako bi ih u njima lobotomizirali pričicama o onostranim džennetskim hurijama, dok životare u ovostranom siromaštvu i besperspektivnosti“?

Nije drug Hercegovac zaboravio da je gladne slikama svojih plastenika u februaru „hranio“ potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić koji više od deceniju obnaša ovu funkciju. Što je Ramiz više galamio, Bošnjaci u RS-u su lošije živjeli i sve više ih se vraćalo u F BiH, gdje često boravi i sam Salkić. Slično kao Izetbegović ovih dana, Salkić je prije godinu upozoravao da sredstva iz Federalnog ministarstva nisu dovoljna za potrebe svih povratnika. Moj drug je skeptičan i nije za povećanje budžeta, bar dok SDA njime upravlja. Iz njegove perspektive što je SDA više para imala za povratak to se brže smanjivao broj onih koji su vjerovali da je život na rodnoj grudi moguć.

Moj drug ne vjeruje u politiku SDA u RS-u. Razlog za to je i Ramiz Salkić. Čitao je Hercegovac kako su ga čak demantovali iz Medžlisa IZ Trebinje kada se na Facebooku hvalio da je obilazio Bošnjake. Društvene mreže odavno su postale sredstvo manipulacije političara koje demantuje stanje na terenu. Moj drug Hercegovac dobro zna kakvo je stanje u njegovom kraju. Samo je tamo manje povratnika nego u Višegradu, ali zato ima dovoljno spomenika pored kojih će se slikati političari.