Poruka Christian Schmidtu: Položaj treba da traži odgovarajućeg kandidata, a ne kandidat položaj

(Patria) - Bosni i Hercegovini je suđeno još dugo vremena tražiti najbolja rješenja za pitanja koja su otvorena u Dejtonu, a do danas još uvijek nisu riješena niti se nazire njihovo zatvaranje. Za takvu situaciju najmanje su krivi Bosanci i Hercegovci (građani Bosne i Hercegovine, koji se za uspostavljena ustavna rješenje nisu pitali, nego su ista jednostavno nametnuta od strane međunarodne zajednice, uz učešće susjednih država Hrvatske i Srbije, čime je povrijeđen jedan od osnovnih principa međunarodnog prava suverene jednakosti država i nemiješanja u unutrašnja pitanja drugih država.

Ovako cijelu situaciju vidi dr. Sc Enver Išerić, koji napominje da je praksa primjene Ustava Bosne i Hercegovine duga dvadeset pet godina i daje nam za pravo da zaključimo da su ovakva ustavna rješenja neodrživa i da se moraju ukloniti ustavom uspostavljene blokade i diskriminacija građana Bosne i Hercegovine, odnosno povreda njihovih osnovnih prava.

„Norma o zabrani diskriminacije ljudi je imperativ međunarodnog prava koju je prihvatila i priznala čitava međunarodna zajednica država kao normu od koje nije dopušteno nikakvo odstupanje i koja se može izmijeniti samo novom normom općega međunarodnog prava iste prirode.

Da Ustav Bosne i Hercegovine sadrži odredbe kojima se vrši diskriminacija ljudi utvrdio je i Evropski sud za ljudska prava, a suprotnost s opštom normom međunarodnog prava dovodi do apsolutne ništavosti međunarodnog ugovora, a Ustav Bosne i Hercegovine je dio Međunarodnog ugovora (Dejtonskog mirovnog sporazuma), pa je tako i sam Ustav Bosne i Hercegovine, po međunarodnom pravu, iz razloga njegove suprotnosti sa imperativnom normom međunarodnog prava (ius cogens) normom, apsolutno ništav“, pojašnjava Išerić.

I umjesto da se sve političke snage u Bosni i Hercegovini, zajedno sa visokim predstavnikom, kao vrhovnim tumačem civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma, bave rješavanjem ovih velikih grešaka i otklanjanjem nedostataka, pokušavaju se, od strane određenih političkih stranaka u Ustav BiH  i Izborni zakonuvesti nova diskriminirajuća rješenja, blokirati državne institucije, a svakodnevno se prijeti i opstanku Bosne i Hercegovine kao države.

„Posebno zabrinjava činjenica da je i visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt dao izjave koje ne pomažu rješavanju ustavne diskriminacije građana Bosne i Hercegovine, nego doprinose daljnjem usložnjavanju političke situacije i uvođenjem novih diskriminirajućih normi u Ustav i zakonodavstvo Bosne i Hercegovine“, ističe Išerić.

Podsjećamo Christian Schmidt na simpoziju "Euroatlantska perspektiva Bosne i Hercegovine", koji je u Njemačkoj organizovan na njegovu inicijativu, glavni grad Bosne i Hercegovine nazvao  je “bošnjačkim gradom”. 

„To je potpuno netačna tvrdnja iako su Bošnjaci, prema posljednjem popisu, najveća etnička skupina u Sarajevu koji sa više od 230.000 ljudi čine 77,4% grada. Slijede ih Srbi, kojih ima oko 35.000 (12% grada), te Hrvati sa 22.380 stanovnika (7,5% ukupnog stanovništva). 9.283 osobe (3,1% ukupnog stanovništva) klasificirane su kao ostale.

Bošnjaci su i po popisu iz 1991. godine činili većinu stanovništva u Gradu Sarajevu (49 %) ali ni tada Sarajevo nije bilo, kao što nije ni danas bošnjački grad“, ističe Išerić.

Važno je napomenuti da takva tvrdnja nikada nije izrečena od strane bošnjačkih političara, za razliku od drugih koji svojataju gradove samo za „svoj“ narod. 

„Sarajevo nije samo bošnjačko iz vrlo jednostavnog razloga što su u Bosni i Hercegovini svi gradovi i bošnjački i srpski i hrvatski, kao i cijela Bosna i Hercegovina“, kaže Išerić.
Schmidt je izjavio i da se 'Hrvatima mora dati mogućnost da se ne osjećaju zastupljenima a ne da sve skupa završi recimo nekim oblikom bojkotiranja izbora".

„Siguran sam,  da je, kako sam već istakao, i postojećim rješenjima doveden u pitanje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, te se novim usložnjavanjem izbornog prava uz već postojeće opasnosti za Bosnu i Hercegovinu ta opasnost samo može povećati.

Osim toga, kada govorimo o šefu države, a to je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ono predstavlja sve građane i svi građani moraju imati pravo da ga biraju. Na tom pitanju ne smije biti nikakve nove diskriminacije, već se mora hitno, u skladu sa presudom Evropskog suda ljudska prava ukinuti postojeća diskriminacija da svi građani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske biraju i da budu birani u ovaj organ države Bosne i Hercegovine“, jasan je Išerić.

Postoje rješenja, pojašnjava Išerić, koja bi bila u skladu sa međunarodnim standardima, ali i sa opštim načelima nauke o državi, izboru i međusobnom odnosu njenih organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. 

„Tako bi jedno od najboljih rješenja bilo da građani Bosne i Hercegovine biraju jednog predsjednika, da cijela Bosna i Hercegovina bude jedna izborna jedinica i da svi građani imaju pravo da se kandidiraju za tu poziciju. U zavisnosti od izbornih rezultata za tu poziciju, posredni izbori za najviše pozicije u organima države bi osiguravali zastupljenost svih konstitutivnih naroda i Ostalih. 
Drugo moguće rješenje je da članove Predsjedništva bira Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Nikakva rješenja po kojima bi članove Predsjedništva birali Bošnjaci, Srbi i Hrvati odvojeno, kao plemenske zajednice, nisu prihvatljiva i to bi za funkcionisanje i opstanak Bosne i Hercegovine bio završni udarac“, kaže Išerić.

Razumije i da će mnogi na ovakve prijedloge odgovarati sa tvrdnjom da bi, u slučaju prihvatanja prijedloga da svi građani Bosne i Hercegovine biraju jednog predsjednika, Bošnjacima bilo osigurano da, kao većinski narod izaberu Predsjednika Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjaka.

„Međutim, Bošnjaci su nebrojeno puta pokazali da prilikom izbora kandidata ličnim vrlinama svakog kandidata i njegovom odnosu prema državu daju prednost u odnosu na pripadnost određenom narodu ili stranci. Na svojim prethodnim funkcijama svaki kandidat mora da ostavi utisak osobe koja je posvećena svom poslu, bez pomisli na bilo kakvo lično priznanje i bogaćenje. I kao što je govorio uvaženi profesor Ibrahim Festić „Položaj treba da traži odgovarajućeg kandidata, a ne kandidat položaj“, govori Išerić.

Osvrnuo se Išerić i izvaje Schmidta da korištenje Bonskih ovlasti može zamisliti tek u kontekstu sankcija “političara sklonih korupciji”, dok korištenje Bonskih ovlasti u kontekstu napada na ustavni poredak i blokade institucija nije naveo kao opciju, iako je napad na ustavni poredak i bokada institucija direktna prijetnja opstanku države i samog Dejtonskog mirovnog sporazuma čiju provedbu je dužan nadgledati i olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma.

„Ipak dajem punu podršku Shmidtu za opredjeljenje da koristi Bonska ovlaštenja u kontekstu sankcija  političara sklonih korupciji, jer bi tim potezom automatski koristili Bonska ovlaštenja i u kontekstu napada na ustavni poredak i blokade institucija ili kako bi rekli mi Bosanci „jednim metkom dva zeca“, dodaje Išerić.