ZLOČINCI OLAKO BJEŽE Tužilaštvo BiH na strani (ne)pravde, Tadić i nalogodavci ne poštuju ni Hag!

Piše: A. Čorbo-Zećo

Komplicirana politička zbilja u Bosni i Hercegovini trenutno najviše odgovara Tužilaštvu BiH, tačnije glavnoj tužiteljici Gordani Tadić (prvostepeno udaljena s pozicije glavne tužiteljice) jer se fokus interesiranja maknuo s njihovog nerada, ali onih radnji koje su dovele do nezadovoljstva i potpunog nepovjerenja u pravosuđe BiH.

Primjera je mnogo, posljednja dva slučaj Savčić i Malinić i njihov bijeg podržan logističkim vezama RS-a i Srbije dokaz je da i Tužilaštvo BiH ne radi u interesu pravde i pomirenja, već kako smo i ranije sumnjali, revizionizmu i izjednačavanju strana.

Po onim procesima koji se trenutno vode i u kojoj mjeri se pripadnicima Armije RBiH sudi za udruženi zločinački pothvat jasno je da će, ukoliko budu presuđeni, u BiH biti skoro pa građanski rat!
Nije strano Tužilaštvu BiH prekrajati Haške presude, suditi ljudima dva puta za ista djela, pa čak i suditi za nečinjenje, dok oni koji su pod sumnjom da su direktno činili genocid (Milomir Savčić) uživaju na slobodi i u Srbiji dočekuju starost.

S druge strane npr. Sakib Mahmuljin je nepravosnažno osuđen na 10 godina zatvora jer protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija NIJE spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda "El-Mudžahidi" na području Vozuće i Zavidovića. 

Rasim Delić, koji je umro 2010., i Sakib Mahmuljin su osuđeni za isti zločin kojeg su počinili islamski dragovoljci nad srpskim civilima u Vozući. 

Sud u Hagu nije u predmetu "Delić" utvrdio njegovu direktnu i efektivnu nadređenost jedinici "El-Mudžahedin". Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom utvrdio takvu odgovornost za Sakiba Mahmuljina.

Mahmuljin je bio podređen Deliću, ali to nije bilo dovoljno da Sud BIH uvaži hašku presudu. Interesantno zar ne? Sada je pitanje dana, kada će neprijatelji BiH početi pričati o rađanju islamskog radikalizma upravo u BiH!? Iako je sasvim jasno da mudžahedine niko nije tražio, a da su svejsno pušteni preko hrvatske teritorije u BiH.

S druge strane Milomir Savčić, optužen za genocid u Srebrenici, nedostupan je policiji, napustio je zemlju, omogućen mu je bijeg u režiji Tužilaštva i Suda, i nikada još nije pokrenuta istraga kako je Savčić pobjegao iz zemlje! Ranije mu oduzet pasoš, pa je najvjervojatnije helikopterom, kao i Porfirije i Joanike, prebačen na sigurno.

Niko ništa ne radi ni na procesuiranju onih tužilaca (Milanko Kajganić i drugi) koji su spriječili hapšenje Savčića kazavši da „Tadićki sada ne treba spektakl“. U svakoj normalnoj demokratskoj zemlji smjena ovih kadrova bila bi neminovna, a prije svega suspenzija.

Uz mnogo šutnje i perfidnih igara visoko pozicionirani predstavnici vojske i policije RS-a protiv kojih se podižu optužnice, uspješno, organizovano odlaze u Srbiju da bi se zaštitili od sudskih postupaka, a tužilaštva ne poduzimaju konkretne mjere za tajnost postupaka, kao i za njihovu ekstradiciju i suđenje u BiH poslije bjekstva.

Svi pozivi institucijama BiH da hitno poduzmu mjere kako bi se dosljedno provodila Strategija za procesuiranje ratnih zločina ostali su u ladicama tužioca, iako su za zločine nad Bošnjacima Tužilaštvu BiH dostupne direktive, naređenja i izvještaji vojske i rukovodstva RS-a iz kojih se jednostavno mogu identifikovati planeri i izvršioci najtežih ratnih zločina i kršenja zakona i običaja ratovanja u periodu april 1992. do decembra 1995.godina.

Živi svjedoci, materijalni dokazi i dokumenti nisu dovoljni Tužilaštvu BiH da procesuiraju zločine, što kod bošnjačkog stanovništva stvara uvjerenje da se sudi samo Bošnjacima, braniocima golih života te se stiče nepovjerenje u pravosudne organe i pravdu u BiH. 

U postupcima podizanja optužnica protiv Bošnjaka tužilaštva vrše pritisak i prijetnje svjedocima, instruiraju svjedoke prilikom davanja izjava i suđenja, pripremaju zaštićene svjedoke upitnog kredibiliteta koji uglavnom svjedoče linkom iz Srbije, koriste analize i upitna medicinska dokumenta iz Srbije, na sve ovo su više puta upozoravala udruženja, fondacije, ali se nikada konkretno ništa nije poduzelo.