Schmidt nudi mirenje etničkog i građanskog u prvom koraku

Piše: Muharem Cero

Ishitreno je, ali i opasno dosta proturječne i tek fragmentirane prve izjave još uvijek osporavanog novog visokog predstavnika Christiana Schmidta tumačiti tek na prvu.

Njegov dolazak je nagovještavan gotovo supermenskim moćima sinergije američko-evropske nove inicijative za BiH. 

Jedna njegova izjava na okruglom stolu o bh. euroatlantskim perspektivama unijela je ovih dana pometnju u očekivanja kako onih s krajnje bh. desnice tako i onih s ljevičarskog spektra. Prvi su njegovu izjavu o nužnosti izmjene Izbornog zakon i rješavanja tzv. Predmeta Ljubić iščitali na način vlastite političke optike. 

Drugi pak su svoje čitanje protumačili kao poraz građanskih očekivanja u ustavne intervencije. I jedni i drugi su vlastite političke agende ograničili isključivostima. 
Političar sa diplomatskim vokabularom Schmidt je svoje izričaje učinio nedovršenim stavom. Kao vješt ribolovac u uzburkanom političkom bh. moru on je tek bacio mamac koji treba da ishodi jasnom agendom i političkim stavom. Ipak, s malom dozom rezervi valja prepoznati da preferirajuća politička agenda koju nudi jeste u prvom koraku traganje za vještim balansom mirenja etničkog i građanskog kroz postojeća ustavna rješenja u BiH.

Glasni ovih dana su previdjeli ili, pak, svjesno zanemarili da moguće rješenje agende mirenja etničkog i građanskog podrazumijeva prije svega ograničene ustavne promjene, koje bi za cilj imale otklon od ustavno-pravne asimetrije entitetskih rješenja u postupku formiranja državnih institucija BiH, a prije svega njegovog Predsjedništva.

Schmidtov mamac kao u vještog ribiča na čistac tjera republičko-srpsko protivljenje otklonu anahronih asimetričnih rješenja. Indirektan izbor članova Predsjedništva BiH bi relaksirao postojeće tenzije i iskrivljene percepcije o mandatu svakog pojedinačnog člana Predsjedništva. Naime, izbor članova Predsjedništva iz Parlamenta a ne neposrednim putem bi učinio da ulazak svakog člana Predsjedništva u ovu instituciju jeste samo do čina odabira etnički, a sa prihvaćanjem funkcije on gubi taj karakter i istovremeno postaje građanski.

Tada imenovani članovi postaju predsjednici svih građana, a njihova etnička odrednica nije više agenda predstavljanja vlastite etnije ili pak administrativnog aranžmana – entiteta kojeg dolaze.

Schmidt je priču o provođenju presude Ljubić na ovaj način jasno sveo tek na Predsjedništvo BiH i zatvorio je.

Izbor delegata u Domove naroda nije pominjao a na njega u krajnjem i ne obavezuje sama ustavna odluka. Ako je suditi po prvim istupima novog visokog predstavnika i ako ga je potrebno prepoznavati kao političara a ne diplomatu onda je njegova politička agenda (američko-evropska) put od više koraka, u prvom koraku nagoviješteno mirenje etničkog i građanskog, a u onim dolazećim prije zatvaranja OHR-a, ostaviti Bosnu u onome što mi prepoznajemo normalna država evropskog tipa.

E, upravo ta normalnost odriče političku podršku Schmidtu iz, za sada, Republike Srpske. Sve dvojbe oko njegove agende za BiH neće još dugo biti rebus i one moraju biti obznanjene što očekuju građani Bosne i Hercegovine. Ako bude tako pozdravimo, inače.....