SRPSKI SVET U Cetinju suzavac, a u BiH dimne bombe lažnih narativa! 

Piše: Muharem Cero

Pragmatično lucidni velikosrpski nacionalista, prvi predsjednik političkog savjeta SDS-a, međunarodni pregovarač za BiH u kontinuitetu, šekspirolog, potpisnik pariškog mirovnog sporazuma za BiH (Dejtonskog), samoubica, profesor Nikola Koljević na jednoj od Skupština paradržavne tvorevine Republike Srpske određujući teritorijalne ciljeve agresije predlagao je da Vojska RS-a ne djeluje izvan etničkih teritorija Srba.

Već opijen šovinizmom i velikosrpskom mitomanijom usprotivio mu se komandant te vojske Ratko Mladić rekavši da su srpske granice utvrđene srpskim grobovima. I uistinu pred Koljevićev prijedlog je ovoga puta bio 'poražen'.

Najava izgradnje Memorijalnog kompleksa – svesrpskog svetišta u Gradini uz Savu jeste ponovno markiranje srpskih teritorijalnih granica na način projekta 'srpskog sveta'.
Najavljivano ali ne ovako robusno i agresorski netom iza događaja na Cetinju na Bosnu se sručila mirnodobsko agresorskom snagom cijela armada političkih alatki nagovještavanog 'srpskog sveta'. 

Prekodrinski trubači trubili su ove trube, a mi ih nismo čuli. Piroman i Vatrogasac, Dodik i Vučić, su vještom igrom uljuljkivali ionako uspavanu bošnjačku politiku. Vučićeve mirotvorne političke eskapade su iščitavali na način svježeg daška ili kako je to nedavno Izetbegović protumačio retorikom moderne Srbije.

Istovremeno su zanemarivali političku otvorenost Piromana Dodika. Dodikov primitivno populistički izričaj su čitali na pogrešan način. On je bio mobilizirajući za događaje koji slijede i za koje je znao. Postigao je svoj cilj. 

Oživio je već mrtve mitove i na svježe tlo bacio klicu novog projekta sa istovrsnim ciljem, počeo je da buja 'srpski svet'.

Sasvim izvjesno živimo vrijeme koje će biti obilježeno sukobom nastajanja 'srpskog sveta' i očuvanja ionako krhkog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti  države BiH.
Taj sukob sa neizvjesnim ishodom imat će sebi primjerene alate za postizanje cilja. Neke od alata sad kada je izvedba u toku možemo i retroaktivno prepoznati, a one dolazeće tek varljivo naslućivati.

Ne slučajno nekako prije godinu dana je iz ovog projekta krenulo agresivno osporavanje ne samo intistitucije visokog predstavnika i OHR-a nego i samog PIC-a. 
Međunarodna zajednica je propustila staviti tačku na sukob percepcija Aneksa 10 Dejtona ali i samog Aneksa 4 Ustava BiH.

 Ovaj 'propust' ubrzao i omogućio ciljanu krizu institucija BiH. Brzinom vatre kriza je eskalirala. Za povod njenoj eskalaciji iskorišten je Inckov zakon o zabrani negiranja genocida.
Hodogram krize kretao se od institucije Predsjedništva BiH preko Vijeća ministara s glavnim ciljem na koncu toga puta rastakanjem Parlamenta BiH.

Jasno je da je ona u prvi mah bila tek 'institucionalna kriza', ali onoga trenutka kada je ona svojom logikom i osmišljenim ciljem dosegnula samu zakonodavnu vlast i Državni parlament ona više nije institucionalna nego postaje i jeste ustavna kriza u BiH.

Sve moderne demokratije svijeta, parlamentarnog tipa, a što Bosna slovom Dejtona jeste, prepoznavanjem parlamentarne krize poduzimaju gotovo istovjetne mjere. Zatočeni Parlament tada donosi odluku o samoraspuštanju uz odluku o raspisivanju vanrednih izbora u državi.

Na ovakvo stanje i ovakav odgovor ne traže se rješenja Izbornim zakonom dotične države (pa i BiH). Bez obzira što izborni zakon ne poznaje institutu vanrednih izbora ustavna kriza duhom parlamentarne demokratije obavezuje upravo na raspuštanje parlamenta i raspisivanje vanrednih izbora.

U susret događajima koji slijede, sjednica Predstavničkog doma zakazanog za 20. ovog mjeseca, kada bi trebao biti usvojen Budžet države za tekuću godinu, bi bila upravo ta vododjelnica koja će odrediti ustavnu nužnost donošenja odluka o raspuštanju parlamenta i raspisivanju vanrednih izbora, ukoliko se talačka kriza države nastavi.

Ovakav čin (raspuštanje Parlamenta i vanredni izbori) bi zaustavio strategiju 'srpskog sveta', njegovu predviđenu dinamiku bi učinio propalom i neefikasnom, a njegovim tvorcima i izvođačima, sasvim izvjesno, učinio nedostižnim i neostvarivim ciljem. Ukoliko, pak, zainteresirani vlastodršci u BiH cjelokupnu ustavnu krizu i dalje budu tumačili i prema njoj se ophodili kao prema institucionalnoj  vjerovali u njenu privremenost i nadali se međunarodnom reakciji za koju više ne postoje poluge zbog eutanazije OHR-a, ciljevi će ubrzanom dinamikom dosezati  svoje učinke koji u datom trenutku neće biti otklonjivi političkim sredstvima. A tada u izmijenjenom međunarodnom kontekstu na koji ovaj projekat itekako računa u  oblandi realpolitike novonastalo faktičko stanje može dobiti svoj novi ustavno-pravni izričaj za Bosnu i Hercegovinu.

Valja znati da su svi velikonacionalni projekti koji kidišu na Bosnu uvijek i jedino kroz njeno stradanje bili i jesu teritorijalni.

Gospodo patriote Bidenovo vrijeme curi!