Stanivuković (ni)je promjena, sve više liči na one koje kritikuje

Piše: Ernad Metaj

Borba protiv kriminala se ne može voditi selektivnim iznošenjem argumenata, niti vlastitim mešetarenjem prilikom javnih nabavki. Nakon posljednjeg istupa gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića sve je izvjesnije da osim medijskog spektakla i vlastite promocije tu nema ozbiljne namjere da se promijeni politička paradigma obnašanja vlasti.

Bez sumnje da je vlast predvođena SNSD-om budžete stavila u funkciju bogaćenja pojedinaca, ali neozbiljnim se čini da se prstom upire u Srđana Amidžića zbog osnivanja firme Euros i još davati prostor za kritikovanje Milanu Radoviću koji je sa Amidžićem bio u talu. Bez puno muke se vidi da je Radović predvodio grupu bankara i biznismena koji su osnovali Euros. Zbog toga se stiče dojam da Stanivukoviću ne odgovaraju samo pojedini tajkuni, na što upozorava i sam Amidžić tvrdnjom da je i Stanivukovićeva porodica veliko bogatstvo stekla radom samo sa jednom državnom firmom.

Ako se pomno prate izvještaji tima za reviziju ne može se oteti utisku da Stanivukoviću nisu mrski svi tajkuni povezani sa SNSD-om. Tako tim za reviziju Grada Banjaluka nije problematizirao podatke o utrošku novca za redovno održavanje mostova, a te su pare potrošene u predizbornoj kampanji SNSD-a. Realizaciju ugovora i izvođenje radova ispred Gradske uprave kontrolisala je Jelena Kos, zanimljivo, član tog istog Tima. Javno je već Stanivukoviću sugerisano da provjeri imovinu Kosove, posebno nekretnine u Banjaluci.

S druge strane možda Stanivuković ne dira mostove jer je i sam shvatio da to može biti unosan biznis i prilika za dodatnu zaradu.Tako je svojom odlukom on „pogurao“ Kozaraputeve za dodatnih 330.000 maraka za nepredviđene radove na mostu za koji je ranije utrošeno 3,8 miliona maraka.

Problematično je i najavljeno čišćenje gradske uprave od korumpiranih kadrova. Dolaskom Stanivukovića značajno se popravila pozicija Slavka Davidovića u odjeljenju za saobraćaj i puteve. Početkom godine Stanivuković je kritikovao to odjeljenje zbog ugovora sa Prointerom povezanim sa sinom Milorada Dodika.

U međuvremenu Stanivuković se posvađao sa dobrim prijateljem Stefanom Blagićem, predsjednikom Udruženja Restart s kojim ranije na ulicama Banjaluke vodio bitke protiv kriminala. Sada Blagić protiv odgovornih u Gradskoj upravi podnosi krivične prijave zbog sumnje da su opremu nabavljali po tri puta skupljoj cijeni od realne. Kao drug Blagić je ipak pokušao zaštititi Stanivukovića tvrdnjom da vjeruje kako on nije kriv iako je potpisao dokumente. Prstom je Blagić upro u njegove saradnike uz konstataciju da bi trebao birati kome će vjerovati i s kim će sarađivati.

Mladi Stanivuković tek mora shvatiti i da za povjerenje nije dovoljno na web stranici grada prezentirati troškove. Ko malo dublje zagrebe shvati da trenutno to funkcioniše na principu ja odaberem i potrošim preko 1,5 miliona maraka vašeg novca i o tome vas obavijestim. Bilo bi dobro da Stanivuković pojasni kako se kod borca protiv kriminala pojavljuju ekskluzivni izvršioci usluga. Njegov rad sve više liči na kopiju onoga zbog čega kritikuje Milorada Dodika. Objektivno u tenderskim mahinacijama Stanivuković Dodiku još nije ni do koljena, ali zato opasno prijeti da ga prestigne u nacionalizmu i promociji četnika. Da bi zaista bio istinska promjena Stanivuković mora uraditi puno više od još uvijek uzaludnih pokušaja da sruši dvije terase u Banjaluci. U suprotnom, a imajući njegovu ambiciju da se politički uspinje mogli bi dobiti Dodika poslije Dodika.