Čović i ucjene: Zašto smo daleko od institucija BiH i kome je naklonjen strani faktor

Piše: A. Čorbo-Zećo

Ohrabren sinoćnjim nastupom visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta (još uvijek potpuna enigma) koji je kazao da se izmjene Izbornog zakona moraju postići unutrašnjim dogovorom bh. političara, Dragan Čović, lider HDZ-a BiH krenuo je s ucjenama i povećavanjem cijene eventualnog dogovora.

Uprošteno tako se mogu okarakterisati njegovi nastupi i prije sjednice HNS-a, ali i u pismu kojeg je poslao međunarodnim faktorima u BiH i ambasadama.

„Aktivnosti traju i održavaju se svaki mjesec na različitim nivoima. Imamo jasan termin za završni dio septembra, gdje će se dešavati sastanci s evropskim i američkim zvaničnicima, kako bismo došli do dogovora o izbornom zakonodavstvu“, kazao je Čović.

Ovom rečenicom dokazao je ono što svi sumnjamo da su promjene Izbornog zakona odmaknute od institucija BiH, jer nema logike da se na 'stranačkim sijelima' ili u stranim ambasadama dogovaraju rješenja, pravo i jedino mjesto je Parlament BiH, a tamo u posljednjih nekoliko mjeseci, niko, osim opozicije, ne priča o tome!

Stoga je hitno potrebno sistem odlučivanja vratiti u institucije BiH, a sve aktere koji će i glasati za neophodne promjene uključiti u proces. Kraj septembra kao rok za dogovor u ovim trenucima je utopija.

Pismom koje je jutros Čović uputio vrlo jasno poslao je poruku ultimatuma i doveo u pitanje održavanje izbora. Nimalo naivno, Čović je svjestan da može blokirati održavanje izbora, neusvajanjem Budžeta, čime se izbori ne bi mogli finansirati, pa bi bolje prošao od opozicije u Srbiji koja je bojkotirala izbore.

Čović nastavlja i s dezavuiranjem javnosti oko toga da se u ovoj neizbornoj godini sve odluke, bez iznimke, od strane svih sudova moraju biti provedene kako bi osigurali legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda kako to nalaže Ustav BiH.

U jednom je u pravu presude moraju biti provedene, ali one iz Strazbura ne govore o legitimnom zastupanju, već osnovnom ljudskom pravu da mogu birati i biti birani!

Odgovornost za nametanje narativa 'legitimnosti' snosi i SDA, jer je dopustila da u javnom diskursu takva priča uzima primat naspram presuda iz Strazbura.
 
U ovome trenutku uvjeti za održavanje izbora ne postoje, ali ne zbog legitimnosti, kako tvrdi Čović, već činjenici da smo daleko od prakse i demokratije evropskih zemalja.

Ako je suprotno neka nam Čović kaže u kojoj se to demokratskoj zemlji glasa s tri glasačke kutije, koje su bez dileme anticivilizacijske, u kojoj se to zemlji nekom uskraćuje pravo na izbor?

Ustav i zakon to je okvir za ponašanje, a Ustav BiH čini se niko ne čita, pa čak ni Schmidt.

U Ustavu jasno stoji da se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.

Ustav BiH nije kompliciran i u njemu niti jednom riječju se ne spominje LEGITIMITET. 

Insistiranje isključivo na nacionalnoj identifikaciji vodi isključivo nestabilnosti, i na tome Čović dobro gradi priču podržan kolegama Miloradom Dodikom, ali i Bakirom Izetbegovićem. U ovom trenutku niti jedna strana ne želi se odreći Dejtonske moći u smislu tog konstitutivnog dijela problema.

A, potpuno je jasno da se za implementaciju presuda iz Strazbura i to mora desiti.

Političke elite u Bosni i Hercegovini, više manje, oslanjaju se na pomoć vanjskih političkih faktora kad su u pitanju izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, a Čović, da bi ih što više približio svojim zahtjevima pribjegao je staroj oprobanoj metodi – ucjeni, a alate za to ima!

U duhu toga još jedan argument da je Čoviću zanimljiva isključivo njegova lična pozicija u Predsjedništvu BiH, a ne i druge crpimo iz toga da je on nedavno pričao kako jedan narod ima pravo na jedan komfor nerada, alibi vođenja političkog procesa, jer im većinski status u Federaciji daje taj luksuz. Sigurno je mislio na Bošnjake, ali tu spadaju i oni koji se osjećaju isključivo Bosancima. Koliko su poluge moći HDZ-a unutar te Federacije jake, gdje on tvrdi da hrvatski predstavnici nemaju komfor, dokazuje ucjenom da izbora neće biti. 

Strah probosanski orijentiranih građana raste s optimizmom Čovića kojeg on pokazuje nakon razgovora s međunarodnim institucijama, jer strani faktor u BiH i nije uvijek naklonjen vrijednostima koje protežiraju u svojim zemljama, ali ne i BiH!

Sve reforme su skoro stvar ličnih monopolističkih interesa, a jasno je da se to želi kroz izmjene izbornog zakona - uspostavljanje još veće kontrole nad procesima i institucijama.