Piše: Ernad Metaj
Iz Goražda je danas povodom hapšenja branilaca ovog grada u Srbiji, ali i nerada nadležnih institucija kojima se iskrivljuje karakter rata zatražena i smjena glavne državne tužiteljice BiH Gordane Tadić. Da su Goraždani s razlogom nezadovoljni radom Državnog tužilaštva pokazuju i predmeti ratnih zločina koji su se godinama kiselili kod državnih tužitelja. Dok se čeka da pravosudne institucije odgovore koliko se predmeta iz Haga sa oznakom B drži u ladicama Državno tužilaštvo je počelo sa prebacivanjem manje složenih predmeta na niža tužilaštva.
Prema dobro informisanim izvorima iz Tužilaštva BiH u BPK Goražde je u posljednje vrijeme prebačeno 15 formiranih predmeta za ratne zločine. Većina njih je u fazi istrage koja u mnogima traje već duže od 15 godina. Među predmetima poslanim u BPK Goražde nema predmeta na kojem se nije radilo manje od pet godina. Naš izvor u Tužilaštvu BiH smatra da se time pere savjest tužilaca koji nisu ništa uradili po pitanju procesuiranja ratnih zločina i da se odgovornost prebacuje na kantonalna tužilaštva.
Glavni kantonalni tužilac Mirsad Bilajac nam je kratko potvrdio da su predmeti zaprimljeni, ali s obzirom da nisu završeni nije želio davati komentare. Bez komentara su i nadležni u MUP –u BPK Goražde od kojeg borci u Goraždu očekuju da poduzmu dodatne napore na dokumentovanju ratnih zločina onih koji su u opsadi držali Goražde.
Umjesto toga a kako nam informacije iz Tužilaštva BiH govore pripadnici MUP-a BPK Goražde će na osnovu prebačenih predmeta u Kantonalno tužilaštvo ipak morati uglavnom istraživati zločine nad srpskim stanovništvom u Goraždu. Do tačnog broja predmeta u kojima se vodi istraga protiv Bošnjaka nismo mogli doći, ali naš izvor smatra da je najmanje u 70 posto ustupljenih predmeta Kantonalnom tužilaštvu u Goraždu otvorena istraga za zločine protiv srpskog stanovništva.
S druge strane kako izgleda (ne)rad državnih tužilaca pokazuje i činjenica da su mnogi predmeti ratnih zločina koji se ustupaju nižim tužilaštvima ranije preuzeti od njih jer je ocijenjeno da su zahtjevni. Nakon 15 i više godina više nisu tako zahtjevni i vraćaju se nižim tužilaštvima. Veliki broj predmeta vodi se protiv N.N. osoba, a prikupljeni dokazi nisu bili dovoljni da se podigne optužnica. Logično pitanje je ako Državno tužilaštvo sa svim resursima koje je imalo na raspolaganju za 15 godina nije istrage dovelo do optužnice šta mogu uraditi kantonalna tužilaštva. U MUP – u BPK Goražde smo saznali da su dobili naredbe za dodatne provjere, ali se u startu ograđuju jer je proteklo puno vremena, a u pojedinim predmetima su čak i umrli neki od svjedoka. U jednom predmetu za zločin nad Bošnjacima su već mjenjane izjave što ukazuje da je ostavljeno dovoljno vremena da se utiče na svjedoke. Čini se kako je državnim tužiocima prije petnaestak godina bilo važno da imaju što više predmeta kako bi ispunili normu i opravdali povećanje plaća.
Od rata do danas Kantonalno tužilaštvo BPK Goražde je otvorilo ukupno 29 istraga. Sve je bilo prebačeno na više nivoe, a na osnovu njih bilo je i osuđujućih presuda poput one Novi Rajaku. U Goraždu su prikupljani i dokazi protiv Duška Kornjače i njegovog brata Miluna koji se terete za zločine u Čajniču. Danas je Duško Kornjača i pored optužnice slobodan čovjek koji mirno živi u Srbiji. Umjesto da njega procesuiraju ili izruče BiH, Srbija se posvetila hapšenju građana BiH koji se sumnjiče za zločine koji nisu počinjeni na teritoriji Srbije.