Piše: Ernad Metaj
Predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija do dolaska na novu funkciju časno je i pošteno obavljao svoj posao. Izazovi u VSTV-u ipak nadilaze iskustva iz sudnice, a puno će toga Lagumdžija morati promijeniti ukoliko ne želi da ostane dojam kako je „sve isto samo Tegeltije nema“.
Problemi su nagomilani, pravosudni sistem je odavno u teškoj krizi. Tome je u najvećoj mjeri doprinijela kadrovska politika VSTV-a koja je unutar sebe i pravosuđa instalirala značajan broj ljudi bez potrebnog iskustva, bez dovoljno znanja, a u pravosuđe su zalutali i oni sumnjivog morala. Nedavno je sudija Suda BiH Branko Perić iznio bojazan da se malo toga može promijeniti iako su po njegovom sudu u VSTV došli novi ljudi koji su vjerovatno čestiti i pošteni, ali da je problema toliko da ih ne mogu rješavati.
Prema iskustvu Patrije jedan od problema novog predsjednika VSTV-a mogao bi biti odnos prema novinarima, ili pitanjima koja mu nisu baš po volji. Prolongirao je Lagumdžija dogovoreni intervju za koji smo mu poslali pitanja pravdajući to činjenicom da na većinu pitanja ne može odgovoriti zbog postupaka koji su još u toku. Službena verzija iz press službe zvuči drugačije.
„U vezi Vašeg zahtjeva za intervju sa predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine želimo Vas informisati da, zbog brojnih ranije preuzetih obaveza, predsjednik nije u mogućnosti odgovoriti na Vaš zahtjev“, naveli su iz pres službe VSTV-a.
Ovakvim odnosom Lagumdžija samo dodatno umanjuje već urušeno povjerenje javnosti u rad pravosudnih institucija, jer se ostavlja dojam da postoje teme o kojima se ne želi govoriti. Kao sudija koji je veliki dio karijere proveo radeći na ratnim zločinima Lagumdžija u funkciji predsjednika VSTV-a ne bi trebao imati problema suočiti se s kritikama oko provođenja revidirane strategije za procesuiranje ratnih zločina u BiH. Iz ličnog iskustva, ali i funkcije koju trenutno obavlja kompetentan je ocijeniti da li je norma postala važnija od suštine i da li se kroz rad pravosudnih institucija utiče na promjenu percepcije rata u BiH. Kao prvi čovjek VSTV-a trebao bi imati informaciju i sa pravosuđa skinuti teret odgovornosti ako nije tačno da se u ladicama drži veliki broj predmeta sa oznakom A koji su iz Haga proslijeđeni u BiH.
Ako nije spreman suočiti se i sa teškim pitanjima Lagumdžija je trebao prihvatiti savjete onih koji su mu, kako je sam priznao, govorili da ne prihvati funkciju i ne valja se u blatu koje je prije njega napravljeno. Da mu nije lako potvrdio je i nedavni intervju sa Kees van der Weideom, holandskim sudijom koji je savjetnik u VSTV-u u kojem javno kritikuje rad i rezultate sudova i tužilaštava.
„Općenito mogu slobodno reći da sudovi i tužilaštva nisu dobro vođeni”, ističe on te dodaje kako je uočio da su loši rezultati uglavnom posljedica lošeg upravljanja predmetima i lošeg vodstva prema nosiocima pravosudnih funkcija.
Stvaran problem predstavlja politizacija, pogotovo na entitetskom i državnom nivou, naglašava Van der Weide, koji smatra da političari upravljaju mnogim ljudima na visokim položajima i brinu se o časnom predstavljanju “tražeći od ljudi da rade nečasne stvari”. Vrlo često odluke na ovim nivoima donose se na osnovu “balansa moći između etničkih i političkih boja”.
Od predsjednika VSTV-a se ne očekuje da se od javnosti krije pravdajući se kompleksnošću pitanja i trenutka u kojem se postavljaju. Uvjek postoji način da se odgovori a da se ne ugrozi ni jedan aktivni postupak. Osim toga veoma važno je čuti šta u VSTV-u misle kada im na osnovu njihovog odgovora parlamentarac stvori dojam da su sudije i tužioci praktično bez odgovornosti.
O tome je pisao i pomenuti Van der Weide otvoreno kritikujući prakse u postupcima protiv glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić, predsjednika suda BiH Ranka Debevca, ali i člana VSTV-a Mahmuta Švrake.
"Općenito uočavam ne tako oštre kazne i u slučajevima kada se radi o ne toliko visoko pozicioniranim nosiocima pravosudnih funkcija, pa postoji oklijevanje u izricanju oštrih kazni”, kaže on u razgovoru za BIRN BiH i pojašnjava da sudije i tužioci imaju tendenciju da štite jedni druge.
Na poziciju predsjednika VSTV-a Halil Lagumdžija nije došao da štiti nikoga, barem bi tako trebalo biti, a ne treba da mu smetaju ni pitanja poput onog da li je pod utjecajem SDA. Vrijeme je da iz VSTV-a počnu stizati stručne i jasne opservacije stanja, da se dokaže deklarativna spremnost na transparentnost. Umjesto toga Lagumdžija je čini se kao i njegovi prethodnici ipak skloniji kritici medija i osudi svih koji su zainteresovani za rad pravosudnih institucija. Naučeni da sude iz VSTV-a su tako nedavno očekivano osudili ponašanje prema nosiocima pravosudnih funkcija cijeneći da se u medijima pojavljuju neprimjereni sadržaji koje iz te institucije vide kao pritisak na rad pravosuđa.
Iz VSTV nikako da shvate kako samo pravosuđe produkuje takve sadržaje i da se od njih ne brani šturim saopštenjima, već hrabrim i jasnim suočavanjem s problemima. Zato, ako Lagumdžija nema nijet da u budućnosti završi u nekom od političkih kabineta trebao bi biti spremniji i otvoreniji za neugodna pitanja, ako su to uopšte.