SJEČA U KORIJENU Čović i Dodik prepoznali opasnost da se kroz nogomet gradi i nacionalni identitet

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Da sport nije samo zabava naučili smo još ranih devedesetih. Pišu se naučni radovi, posebno u susjednoj nam Hrvatskoj gdje autori dovode u vezu nogomet, nacionalni identitet i politiku. 

Precizno je jasno da moderni sport služi kao idealno sredstvo za promociju političke moći, političkih interesa i ciljeva te su se sportski uspjesi prikazivali kao ogledalo pojedine nacije. 

Tragom naučnih saznanja lako je zaključiti šta imamo danas u Bosni i Hercegovini. Zemlji u kojoj mnogi ne žele i neće da naprave distinkciju između naroda i nacije, pa uspjesi onoga što bi se moglo pripisati nacionalnom se omalovažavaju i uništavaju u povojima.

Niti jednom riječju ne opravdavajući nasilje koje smo vidjeli na utakmici Velež-Borac, ali i poslije nje, o konkretnom slučaju se ne može govoriti nikako drugačije nego kao uništavanju ideje oporavka simbola Mostara i onim što Velež gaji u svojim vrijednostima. Oporavak kluba kojeg su fašističke politike željele uništiti trajao je dugo i skoro kad su ga uništili, vođeni idejom da prave vrijednosti nađu svoj put, digli su se iz pepela.

Informacija da je Ivan Beus na sjednici nadležne komisije tražio izbacivanje Veleža iz takmičenja nije iznenadila. Valja pokušati u sjemenu ugasiti nadu da Velež može zakucati i u srcima prijeratnih navijača sa zapadne strane.

Izbori se bliže i valja pomoći Draganu Čoviću, da ostane suvereni vladar hrvatskih srca! Velež je u svom oporavku mogao postati 'bošnjački' klub, i taj opravak bi možda kraće trajao, ali vođeni antifašističkim idejama u Veležu igraju i igrat će i Slaviša i Mehmed i Denis, i svi oni koji vole nogomet, a rukovodstvu kluba ne smeta pripadnost narodima, već ideja da je važno biti Mostarac – rekla bih podkategorija manje vrijednosti od bosanske nacije. A, kakav ste Mostarac ako ne volite Velež? Jednak ako ste Sarajlija, a ne volite Želju ili Sarajevo, Banjalučanin ako ne volite Borac, Tuzlak Slobodu itd. 

Ali, Čović je skloniji Musolinijevoj taktici, pa sport koristi kao i nekada kada je između dva svjetska rata sport dao doprinos usponu totalitarnih režima i ideologija koji su ga iskoristili kao sredstvo legitimacije.

U pomoć mu je pritekao i Milorad Dodik, njegov Vico Zeljković, aktuelni predsjednik Nogometnog saveza koji je dao izjavu koju treba valjano iščitati. Za zaboravne da napomenem Vico Zeljković je sestrić Milorada Dodika.

"Od juče sam dobio na desetine prijetećih poruka i naravno da ću to sve da prijavim MUP-u. Prijete mi ubistvom i raznim glupostima, a mogu samo da kažem da se ne bojim i da me to neće pokolebati i da ću u budućnosti raditi kako treba", poručio je Zeljković.

S pravom se pitamo šta Zeljković pod 'kako treba raditi' podrazumijeva?

Ako misli kroz sport dubiti podjele unutar BiH, na primjeru Veleža je vidio da je igra pročitana. Jer, možda su dobili bitku, ali ne i rat. Sportski uspjesi oduvijek su bili uključeni u službu države, kao potvrda afirmacije u svijetu i kao sredstvo jače od ijedne diplomatije. Tome svjedoče Džeko, Pjanić, Lana... i ini drugi koje u svijetu i Evropi prepoznaju isključivo kao Bosance i Hercegovce. Tako su evropske uspjehe Veleža ove godine prepoznali kao bosanske, a to Čoviću nije dobro zvučalo. Makar ne, jer Velež dolazi iz grada kojeg on smatra stolnim hrvatskim!

Za razliku od političara koji šićare za svoje interese sportisti to ipak malo drugačije rade. I planove koje kuju Čović i Dodik mogu biti i bumerang. Čoviću omiljena Hrvatska svjedočila je tome. Navijačka grupa Dinama, Bad Blue Boysi postala je jedna od najglasnijih opozicija vladajućem poretku uprkos činjenici da su početkom devedesetih javno podržavali Tuđmana i politiku vođenja Hrvatske ka samostalnosti.

Pitanje je dana kada će retrogradne sile u BiH doživjeti huk s tribina koji će označiti kraj podjelama. Ipak oni koji razumiju šta je nacija i unutar institucija Nogometnog saveza, a svjesni trenutka u kojem se nalazimo, morat će jače povesti borbu protiv zla koje se s tribina može prenijeti i na ulice.

Šutnja onih koji su odgovorni da brane interese evropskih i svjetskih vrijednosti zabrinjava više od ćoraka koje ispaljuju Zeljković i Beus.

Poruke su jasne, samo ih valjano treba iščitati i postupiti u skladu s pravim vrijednostima zbog budućnosti opstanka i perspektive naše djece na ovim prostorima.