Pustimo sve 'naše Vučiće' niz vodu, crijeva nam ne zavijaju od straha nego od gladi

Piše: Ernad Metaj

Stanjem u BiH treba da budu zadovoljni njeni građani, a ne predsjednici susjednih zemalja koji se svako malo miješaju u unutrašnje stvari u našoj zemlji. Lažna je zabrinutost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića zbog kako tvrdi loših odnosa tri naroda u BiH. Da se ne lažemo takva situacija odgovara Vučiću koji i je sam na određene načine produkuje i podržava pa nam onda ratnu retoriku zamota u celofan i „najblaže rečeno“ brine jer ne možemo da računamo na potpuno stabilno i mirno okruženje.

Apsurdno je da to poručuje čovjek koji je samo prije nekoliko dana podigao avione i poslao tenkove prema granici Kosova da bi po ko zna koji put prikrio sopstveni diplomatski krah jer pokušava da ne poštuje ono na što je svojim potpisom Srbiju obavezao. Uživao bi Vučić kao i Dodik da srbijanski tenkovi paradiraju kroz BiH, ali je diplomatski mudriji pa ne osuđuje odgađanje zajedničke vježbe na Manjači.

Kao što se to pokazalo na Kosovu i u BiH povjerenje i stabilnost ma koliko se to nekima ne sviđalo ulijevaju američki tenkovi, a ne srbijanski. Da politika liči na ono kako je ljudi često vole nazvati pokazalo je i to da Vučić kao svoju pobjedu vidi izlazak KFOR-ovih oklopnih vozila na granicu Srbije i Kosova.

Bilo kakvo javno aludiranje na rat u BiH je opasno jednako kao da sa upaljačem stojite pored fitilja povezanog s buretom baruta. Istina Vučić nije pomenuo rat, on se blago izrazio, ali ratni bubnjevi u BiH polako postaju sve glasniji. Ko ih ne čuje, ili je lud, ili se pravi da to jeste.

Istina još niko ne zvecka oružjem, ali svaki dan politike proizvode nove tenzije i šire paniku među građanima. Niko od stranaka se ozbiljno ne bavi stvarnim problemima građana i privrede. Ovim drugim nad glavom visi mač poskupljenja struje, a prvima je već sve osim struje davno poskupilo. Nije bilo smiješno kada nam je premijer F BiH Fadil Novalić objašnjavao kako 100 maraka i dalje isto vrijedi samo što za njega trebamo kupiti 37 posto manje ulja. Tada se pričalo kako je pojeftinio krompir, a sada ga za sto maraka možemo kupiti 50 posto manje. Isto je sa kupusom.

Odgovor na takvo stanje posebno iz opozicije ne smije biti, bar ne javno, zagovaranje proporcionalnog odgovora kroz mobilizaciju MUP-ova. Njihov posao mora i treba ostati da čuvaju javni red i mir, a ne da uzburkavaju strasti. Ko se ne sjeća, krvavim sukobima vojski i u prošlom ratu su prethodile varnice u policiji.

Rata neće biti, jer kako kaže novi visoki predstavnik u BiH važno je da se ne puca, a nema, bar želim da vjerujem, ni dovoljno budala koje bi opet žrtvovale svoju djecu za političare koji su nas posvađali, a sada nas ne mire.

Budimo objektivni, 30 godina na političkoj sceni su većinom iste političke figure, nekad u poziciji, nekad u opoziciji. Oni su naučili da im je dobro u haosu koji stalno proizvode. Njima ne treba mirna i stabilna BiH, jer bi tada potpuno trezveno i bez straha shvatili da njih nije briga za građane. Njima je svejedno koliko košta litar ulja, a krompir su davno prestali jesti. Ipak je to hrana za sirotinju.

Zato je vrijeme da običnom čovjeku prestane biti važno šta priča Vučić, jer njemu jednako trebaju Milorad Dodik, Dragan Čović, ali i Bakir Izetbegović. Trebaju mu i Zoran Milanović i Andrej Plenković. Nikome od njih nije stalo da region bude stabilan. Oni jedan drugog hrane, a hrana je strah koji proizvode kod građana. Zato se obični ljudi konačno trebaju okrenuti realnim problemima i shvatiti da se ne debljaju jer im je politika servirala mogućnost da kvalitetno jedu. Kada počnemo razmišljati stomakom i novčanikom doći će nam i u glavu da nas prave budalama. Kada to shvatimo utihnuće ratni bubnjevi i pričaćemo o proizvodnji, visini plaće, pravima trudnica i djece.

Može nam biti bolje, samo moramo okrenuti situaciju i umjesto da mi slušamo sve 'naše Vučiće', konačno oni trebaju početi da slušaju narod kojem crijeva ne zavijaju od straha, već od gladi.