KARAĐORĐEVO Dodik bi 'sastančio' vaninstitucionalno i bez stranaca - do cilja 'podjele države'!

Piše: A.Čorbo-Zećo

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik u destruktivnom djelovanju spram države, ali samog sebe, više nema nikakve mjere. 

Tako je izjavio da je spreman da razgovara sa bilo kojim domaćim političarem u BiH, ali bez prisustva stranaca!?

Apsurd ovakvih ponuda najbolje se oslikava u činjenici da je blokirao sve što može i da bi sada po uzoru na političke elite 90-tih djelovao van institucionalno. Zbog toga Bakir Izetbegović (SDA) ne smije pristati na sastanke s Dodikom, jer će u suprotnom biti jednak njemu u rušenju ustavnog poretka.

Taj bi se sastanak mogao posmatrati i bio bi uredu isključivo kao stranačko sijelo koalicionih partnera, a bilo kakvi zaključci bili bi ništavni, jer se nisu dogodili u institucionalnom obliku.

Postavlja se pitanje o čemu bi to Dodik nasamo razgovarao s Izetbegovićem, šta bi mu to mogao Bakir obećati ili ispuniti, a da ne postane kao i on destruktivac po vlastitu državu!

Dodik je ponovo osuo paljbu i po strancima kazavši da se ponašaju podsmješljivo i ignorišu sve probleme na koje su iz RS-a ukazivali u vezi sa Ustavnim sudom BiH i visokim predstavnikom. 

„Oni i dalje smatraju da trebaju da upravljaju nama. Ja to odbacujem i zato nisam htio da se u jednom aranžmanu koji kreiraju stranci nađem ni sa kim”, naglasio je Dodik. 

Zapravo, istina je da su stranci gorka pilula za Dodika i da će ostati u BiH sve dok postoji i najmanja opasnost da će razni 'dodici' dovesti u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet države Bosne i Hercegovine.

Pročitana je Dodikova igra koji želi podijeliti Bosnu i Hercegovinu na etničko-nacionalističkim osnovama, a u državi da ostaju samo profiteri sistema, što je nastavak ostvarivanja planova iz Karađorđeva.

Ko još nije shvatio, ključ razumijevanja onog što se u Bosni i Hercegovini dešavalo od 1992. do 1995. je sastanak Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana 25. marta 1991. u Karađorđevu. 
Ideja o etno-teritorijalnoj podjeli zemlje, sa svim implikacijama na politički dnevni red, dolazi i kroz politiku hrvatskog i srpskog nacionalističkog vodstva pod Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. Sada im treba i treći, jer i bez te strane nema 'mirnog razlaza'!

Vješto skovan plan i priče o tome kako je Dodik spreman na sastanak mora upaliti alarm i kod probosanskih snaga, koje ispravno vide isprepleteno multinacionalno i multireligiozno bosanskohercegovačko društvo.

Da bi se s Dodikom razgovaralo to se mora učiniti isključivo u institucijama Bosne i Hercegovine i uz puno poštivanje svih zakonskih i ustavnih normi. 

Ukoliko neko misli da se može ponoviti Karađorđevo onda je u opasnoj zabludi, iako se Aleksandar Vučić i Zoran Milanović slažu u 90 posto oko situacije u BiH!?

Takva slaganja, historija nas je naučila, su dovela do ogromnih tragedija.

To je precizno i istinito predstavio i novinar Erich Rathfelder.

„Štaviše: rat nije bio građanskog karaktera. Zločini etničkog čišćenja nisu bili posljedica rata, već njegov cilj! Više od dva miliona ljudi je sistematski iskorijenjeno i protjerano, desetine hiljada ljudi ubijeno i desetine hiljada žena silovane.

Bosanska država se istina uspjela odbraniti. U centralnoj Bosni je HVO u jesen 1993. pretrpio žestok poraz, a onda je nakon masivnog američkog pritiska pokleknuo i Franjo Tuđman, a Vašingtonski sporazum iz marta 1994. okončao rat u ratu, na užas zapadno-hercegovačkih i srpskih ekstremista“, stoji u tekstu.

Poučeni tim iskustvima, Dodik vješto izbjegava strance, a Čović ih sve više kritikuje i ne sviđa mu se ono što dolazi iz usta nove administracije SAD-a koje će koordinirati procesima u BiH.
Bosna i Hercegovina je na korak do konačnog rješenja svoje sudbine, ali i na korak do nestanka nacionalnih vođa koji su korupcijom stekli ogromna bogatstva. 

Nastojeći da postigne prekid vatre, međunarodna zajednica je odmah prihvatila etno-nacionalnu podjelu zemlje. Dejtonski sporazum je u novembru 1995. istina okončao rat, stvorio demokratske strukture sa parlamentom na svim državnim nivoima, u kojima su sva tri „konstitutivna naroda“ trebala da pronađu kompromis za čitavu državu. Ali, u osnovi sporazum nije promijenio ništa.

Sada je došlo vrijeme da se sve nadogradi, jer presude Suda za ljudska prava moraju se implementirati. To je moguće učiniti samo u institucijama, koje je Dodik blokirao, a sada traži izlaz iz pat pozicije. 

Dejtonski mirovni sporazum je BiH stavio okove i učinio skoro nemogućim sprovođenje reformi, koje bi odgovarale evropskim ustavima. 

Jer, kako nedavno reče predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen sve odluke Suda EU-a obvezujuće su za vlasti država članica, uključujući i nacionalne sudove. Evropsko pravo je nadređeno nacionalnom, uključujući i ustavne odredbe.

To isto vrijedi i za zemlje aspirante. Sada je na Dodiku, hoće li sve biti bez njega ili s njim. Nije ni do koga osim do njega samog. Nazad nema gdje, a naprijed može samo iz institucija Bosne i Hercegovine.