Bitka za BiH se ne dobija dodvoravanjem strancima, nema kompromisa sa separatistima

Piše: Ernad Metaj

Političari koji žele jedinstvenu, funkcionalnu i normalnu BiH više ne smiju ni za pedalj uzmaknuti pred secesionističkim težnjama koje su sve izraženije. Bez obzira što to želi, sa predsjednikom SNSD-a ne smije više nikada biti sastanaka van institucija BiH.

Vrijeme je da bosanski političari, pravnici i intelektualci istinski pokažu međunarodnoj zajednici da žele i znaju braniti BiH. U suprotnom, ne treba se ljutiti na pragmatične strance ako nas konačno „puste niz vodu“. Svako uzmicanje pred agresivnom politikom Milorada Dodika i traženje kompromisa po pitanjima koja je nametnuo na dnevni red tvrdeći da će pravnom silom i nezakonito poništavati odluke za koje je njegova stranka glasala u Parlamentu BiH bio bi čin izdaje BiH.

Više nema sumnje da Dodik sve više liči na nacionaliste iz 90-tih koji su se izvukli iz janjeće kože i pretvorili u krvožedne vukove koji ubijaju i kada nisu gladni. Urušavanje BiH za njega je postalo pitanje ličnog opstanka.

U ovom trenutku potpuno je pogrešno, ako ne i zlonamjerno kritikovati ostale članove Predsjedništva BiH između ostalog jer nisu otišli na Samit nesvrstanih u Beograd kako bi demantovali Dodika. Za BiH u ovom trenutku postoje važniji samiti na kojima je važno potvrditi da politika BiH nije biti nesvrstna. Za cjelovitu i modernu BiH nema drugog puta osim ka EU i NATO-u. Pri tome ne znači da aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić griješi kada zateže odnose sa EU i SAD. Ko želi biti objektivan priznaće da Komšić samo govori istinu.

BiH je ugrožena kao i 1990-ih, nakon kojih je svako popuštanje agresivnim politikama skupo plaćeno. Rezultat toga je i stvaranje RS-a za koje mi je prije par mjeseci dobro upućeni političar iz RS-a tvrdio da je ustupak međunarodne zajednice Srbima koji bi praktično imali svoju državu kao folklornu kategoriju u kojoj bi ostvarivali sve osim samostalnosti i suvereniteta. Praktično najavio mi je Dodikovo promovisanje „samostalnosti RS u okviru BiH“, samo što folklor više nije tako bezazlen.

Legitimitet RS-u su dali i bosanski političari, a svaki uzmak je otvarao prostor da se mirnim putem nastavi etničko čišćenje. U tom entitetu osim Srba ostali konstitutivni narodi se praktično ne pitaju ništa. Primjer RS-a je dokaz da se ni po koju cijenu ne smije pristati na zahtjeve HDZ-a kojima glas građana F BiH ne bi važio jednako na cijelom teritoriju. Sa dvije izborne jedinice praktično bi se legalizovao treći entitet, a BiH bi sve više ličila na „folklornu državu“.

Vrijeme je da oni koji vole i žele BiH konačno progovore jednim glasom i pokažu da nema više kompromisa kada je u pitanju država i njene ingerencije. Kome nije jasno neka pogleda snimke sa rukometne utakmice Crvene zvezde i Novog Pazara nakon koje su gosti opravdano najavili istupanje iz lige. Radikalni krugovi iz Beograda ipak nisu nesvrstani, njihovo veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića je poruka da su žive snage koje bi ponovile genocid u Srebrenici ako bi im se pružila prilika. Kome nije jasno, rat nije završen, ne vodi se puškama, a da to toga ne bi došlo nema više uzmicanja. U suprotnom pragmatični stranci bi mogli prešutati antidejtonsko djelovanje i prihvatiti nove pravne norme koje se pokušavaju nametnuti iz RS-a.