Dodik uz 'orkestar' zemalja EU: SAD će dokazati ko je šef, doveli su te i odvest će te na tenkovima

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Milorad Dodik u svom ratnom pohodu, kojeg više ne krije ali ga naziva drugačije, današnje obraćanje novinarima započeo je riječima 'dolazi zima, duga i hladna'.
Pjesma koja nam, već decenije i decenije, najavljuje dolazak najhladnijeg godišnjeg doba iz usta Dodika više nije ni simpatična. Šteta što mu, kao onomad Zlatko Lagumdžija u jednom intervjuu, neko nije dobacio riječi pjesme  'sve će to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš'.

Ali daleko od toga da je ljudima do pjesme. A, da dolazi zima duga i hladna svjesni smo nakon što je prošlo užareno ljeto ispunjeno blokadama, nesigurnosti i 'ludilom' koje je nažalost višegodišnji fakt bosanske zbilje.

Ali, malo dalje od Bosne i Hercegovine kao stvarnog stanja, velike sile Rusija i SAD pokazuju svoju moć, opet, nažalost po nas, upravo na 51.129 kilometara kvadratnih krvlju natopljene zemlje. Kakav scenarij možemo očekivati. Pretenzije da BiH pripadne nekom drugom ili trećem nikada nisu zaustavljene još od 1804. godine, a danas velike sile upravo pokazuju moć preko naše zemlje.

Interesi BiH u ovom slučaju potpuno se poklapaju s onim što SAD prezentiraju kao svoje ciljeve, ali izostaje jača podrška zemalja EU, dok Rusija 'svoje zube' prema Americi upravo pokazuje na našem teritoriju. Oružje imaju, zove se Milorad Dodik, a i neke evropske zemlje u kojima jača krajnja desnica pomažu im u tome.

To je bosanski usud. Zato smatram da odlazak predstavnika pojedinih zemalja u Istočno Sarajevo na sastanak s Dodikom, nije diplomatski debakl Dodika, već slabost međunarodne zajednice.
Razjedinjenost, možda čak i znatiželja određenih zemalja da čuju šta to Dodik govori je opasna za sadašnje stanje u kojem se nalazimo.

Dodiku na noge došli su diplomatski predstavnici Hrvatske, Slovenije, Bugarske, Poljske, Grčke, Slovačke i Švedske. Naknadno se stidljivo prošaputalo da su samo Poljsku i Slovačku predstavljali ambasadori, dok su ostale države poslale niže diplomatsko osoblje.

Ali, to nije ni važno, jer to i ne bi trebalo predstavljati uvredu za člana kolektivnog šefa države, jer su te zemlje ipak poslale nekog. Koji razlog? Nisu se željeli konfrontirati Dodiku, ili jednostavno im godi ono što čuju.

Jesu li ove zemlje spremne, kako to Dodik nedavno reče, da pomognu Republici Srpskoj na oružani sukob, ukoliko NATO bude intervenirao?

Niti jedna od spomenutih zemalja nije demantirala niti pojasnila svoje prisustvo, a nisu se jasno odredili da nisu oni 'ti prijatelji'.

Samouvjerenost Dodika valja potražiti i u liku i djelu Miroslava Lajčaka, koji je, vrlo moguće, došapnuo Dodiku da EU neće slijediti sankcije SAD.

Lajčak kao posebni izaslanik EU za dijalog između Srbije i Kosova ima mandat i za ostala regionalna pitanja zapadnog Balkana u koji svakako spada i Bosna i Hercegovina.

Na vrijeme se upozoravalo da su ga odmah počeli koristiti Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, a nije im daleko ni Dragan Čović, lider HDZ-a.

Ništa čudno, Lajčak sve vrijeme perfidno negira postojanje i cjelovitost BiH. Sve što je uradio Lajčak bilo je na štetu ove zemlje. Čak i dok je bio visoki predstavnik u BiH govorio je o mogućem nestanku ove zemlje i njenoj podjeli.

Kad je naprasno morao napustiti Bosnu i Hercegovinu, kao nijedan visoki predstavnik prije njega, nastavio je sa istim žarom govoriti o podjeli i nestanku Bosne i Hercegovine. Patriote ove zemlje su ga jednako tretirale kao nekada agresore na svoju državu. Po mnogima BiH ima najgore evropske predstavnike. Trećerazredni diplomati nerijetko obavljaju funkcije koje su direktno vezane za Balkan i BiH.

Ali, ovo što smo jučer doživjeli nije stvar loše diplomatije, već nedvosmisleno stavljanje na stranu retrogradnih sila koje ruše BiH.

Ko to ne vidi, ne shvata ozbiljnost situacije u kojoj smo. I ma koliko Dodik pjevao, opasniji po BiH su orkestri stranaca koji ga prate.

Uz bahato pitanje ko će ga hapsiti, jer je svjestan da njegovi kadrovi u policijskim institucijama to neće činiti, morao bi se sjetiti kako je došao na vlast. Da mu osvježimo memoriju – na tenkovima  SAD, tako bi mogao i otići na tenkovima, ali u suprotnom smjeru, na smetljište historije.

To bi na kraju SAD trebale pokazati i Rusima, ko je šef na Balkanu i i svijetu!