Drug domicilni je zamijenio Hercegovca, želi politiku koja ljude ne gleda kao topovsko meso

Piše: Ernad Metaj 

Mog druga Hercegovca nije bilo na uobičajenim kafama. Iznenada je odlučio da ode, predao se i napustio BiH u kojoj nije dočekao da i on bude konstitutivan. Njegov odlazak osim mene i još par prijatelja nikoga neće, bar još neko vrijeme zabrinuti. Otišao je drug Hercegovac u tuđu zemlju, gdje će konačno moći biti građanin, pojedinac kojeg neće isključivo određivati njegova kolektivna pripadnost. Neće mu odmah poteći med i mlijeko, ali kaže radiće za pristojnu plaću, a u firmi ga niko još nije pitao šta je po nacionalnosti. Znaju da je iz BiH i da iz te zemlje dolaze dobri i sposobni radnici.

I dalje na starom mjestu pijem kafu koja srećom neće proći bez uobičajenih razgovora u kojima smo znali detektovati sve probleme u BiH, vidjeti moguća rješenja i na kraju konstatovati da će sve to morati malo sačekati, ili se nikada neće desiti. Ostao je naš zajednički drug čiju razboritost smo često zanemarivali jer se nikada nije u razgovoru nametao. Sad kada nema druga Hercegovca shvatio sam da će jutarnja kafa ostati jednako, ako ne i više zanimljiva, jer i dalje ću „bistriti“ politiku s onim koji u svojoj zemlji ne može da bude konstitutivan.

Otišao je drug Hercegovac, ostao je drug koji sebe ne voli geografski određivati, čovjek kojem uporno otimaju pripadnost jer zaboga nije iz jednonacionalnog braka. Ne voli da ga svrstavaju ni u „Ostale“ jer mu se to čini kao da ga ne priznaju kao čovjeka, već neku čudnu, ali bezopasnu zvjerku. Ne osjeća se ni kao kućni ljubimac jer ga za ovih 26 poslijeratnih godina niko mazio nije, politike su ga šutale i ugnjetavale, ali se on za razliku od druga Hercegovca još bori da u svojoj zemlji jednog dana postane konstitutivan. Njemu kaže više priliči da ga zovem domicilni iako se politike trude da osjeća kako tu ne pripada. Do posla u državnim institucijama ne može, ne može ni da se kandiduje za Predsjedništvo BiH jer „nije čiste krvi“, djecu je jedva u rodni list upisao kao Bosance i Hercegovce jer je neko matičare ubijedio da to ne može postojati. Legitiman je jedino kada treba platiti poreze i obaveze prema državi. Tada mu niko ne broji krvna zrnca, već samo kilovate, kubne metre i šta sve ne.

Moj drug domicilni kaže da je ovdje kao i u susjednoj Srbiji prisutno apsolutno uništenje čovjeka. Materijalno. Psihičko. Moralno. I to nije dovoljno sada im se opet kao jedina perspektiva nude novi sukobi. Običan čovjek prema mišljenju druga domicilnog za aktuelne političare na vlasti jedino čini se vrijednost ima kao topovsko meso. Sudbina onih koji žele ostati u BiH svodi se za sada samo da sahranjuju i budu sahranjeni.

Moj drug domicilni vjeruje da u ovoj zemlji ima puno Bosanaca i Hercegovaca, samo što šute, ili ih niko ne organizuje. Možda kaže drug nisu većina, alii h ima dovoljno da u prošlost pošalju aktuelne politike koje ne daju da BiH krene putem budućnosti. Ne sviđa se mom drugu domicilnom ovo što radi Milorad Dodik, ali zna da on nije jedini krivac. Dodikovih saučesnika pune su institucije vlasti. Legitimni predstavnici Srba, Hrvata i Bošnjaka dokazali su da nemaju želju, ili ne znaju, izgraditi normalnu državu. Moj drug domicilni još čeka konkretnu alternativu koja će vidjeti dalje od svođenja politike na prostu matematičku kalkulaciju koja bi im garantovala da s nekim od postojećih vladajućih partija mogu napraviti koaliciju i uzeti komadić željene vlasti. Takva alternativa je vjeruje drug domicilni jednako pogubna po njega i svakog normalnog čovjeka jer joj nije cilj ukinuti neravnopravnosti. Te politike ne interesuje čovjek, već samo vlast. Iako nije stranački opredijeljen ne krije moj drug domicilni da se nada kako će se ako to uopšte postoji ljevica opametiti i konačno zajedničkim snagama krenuti u borbu za BiH.