SARAJEVO, (Patria) - Ugledni goraždanski novinar, društveni radnik i čovjek koji sebe smatra Bosancem Slavko Klisura osvrnuo se na društvenim mrežama na performans člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika s harmonikom u Predsjedništvu BiH. Tekst prenosimo u cijelosti.
"Narodima i građanima i građankama dejtonske nakaze u kojoj nema ni mrvice slavne Bosne i Hercegovine kojom bismo se ponosili kao naši preci nekadašnjom, danas (jučer op.a.) je jedan od tri glave troglave ažbahe uvalio vruć kamen odsviran harmonikom...
Pa se vazdan o toj svirci piše kao o nekom golemom čudu... Kao da se u tom „predsjedničkom kabinetu“ već godinama ne zbiva ono što se savremenim rječnikom medija zove zadruga i prikazuje pravi politički pornić...Kao da gore pomenuta ažbaha stalno ne izbacuje vatru ali ne na usta već od pozadi...
Harmonika u Predsjedništvu! Zaboga! Ko je svirao? Kome? Sada ćemo samo o tome kao da ta svirka nije samo eho onog što se govori već godinama...Harmonika. Svirka u Predsjedništvu. Svirka kome i čemu...
A sve se oko nas raspada!
Naša sudbina je u rukama vladara koji o nama odlučuju gledajući se fol poprijeko iza /pregovaračkih / stolova ostavljajući "svoje" narode u ponovo iskopanim političkim "rovovima", /zamalo da napišem, valjda zbog rime ,torovima". Usput nam, naši izabrani, u prigodama koje njima odgovaraju, poručuju kako nam je dobro ma koliko nam je loše!
A, je li nam loše?
Ja mislim da jeste. Jako, jako loše!
Bogati su sve bogatiji. I traže još više. Siromašniji su sve siromašniji. I sve ih je više. A mi ćutimo.
Lopovluk, korupcija, prevare, zloupotrebe pozicija i funkcija prestali su biti izuzetak i postali pravilo funkcionisanja na svim nivoima vlasti, toliko uobičajeno i često da se oni koji se tako ne ponašaju mogu smatrati čudacima. A mi ćutimo.
Parlamentarci napravili cirkus i sprdačinu od raznoraznih skupština i ostalih zakonodavnih organa, rade u interesu građana da se sve praši, troše silne milione na enormno velike plate, izbori niti jednom ne mogu proći bez manje ili veće afere. A mi ćutimo.
Jer, nemamo vremena da mislimo. Nemamo vremena da kažemo. Nemamo vremena da zastanemo i kažemo: "Ovo ništa ne valja!"
Nemamo vremena jer se igramo – demokratije!
Demokratije koju su nam uvalili kao prevaru. Kao zamku u kojoj se kao mamac već desetljećima nalaze nacionalistički sirevi.
I svako malo, lijepo se čuje kako zamka klepi ako naših vratova. Koji su sve tanji. I od gladi...A oni ili pjevaju. Ili sviraju.
Što ne bi? Stomaci im sve veći kao i računi u domaćim i inostranim bankama.
Dok se sve ono što čini državu urušava. Blijedi. Nestaje. Poput hiljada onih što su otišli ili se spramaju da odu.
Umjesto lijepih refrena o dobroti odjekuju pozivi na sukobe.
Umjesto zveckanja zlatnih kašika vladari naših života zveckaju oružjima koje bi da gurnu u ruke sirotinji. A mi ćutimo.
I samo se ponegdje pojavi poneka ljutita rečenica ili poruka kao što je ona smještena u pitanje: kakva je razlika između SAD i BiH? I odgovora utemeljenog na dvadeset i kusur godina iskustva: SAD kao država ima mafiju a u BiH mafija ima državu.
I samo još nešto. Šteta što u predsjedničkom kabinetu danas (jučer op.a) nije bio donedavni premijer Austrije. Tako bismo bar znali kome je još svirao onaj već slavni harmonikaš".