(Ne)legitimni roboti: Drug domicilni podržava genijalce, državi su važniji kosci trave

Piše: Ernad Metaj

Moj drug domicilni je rijetko kada zadovoljan i ponosan na nešto, ali danas mu osmijeh s lica nije silazio zbog mladih robotičara iz BiH koji su i zvanično postali najbolji na svijetu. Pobijedili su moćnu Ameriku i sofisticirani Japan. Njihova četiri robota su bolja od ostalih u svijetu. U njima je znanje, upornost, inovativnost, kreativnost, ali i bosanski inat koji je preskočio sve prepreke koje su im postavili predstavnici konstitutivnih naroda na vlasti. 

Moj drug je ubijeđen da ono što ova djeca sa svojim nastavnicima rade političari ne mogu pojmiti, njima je to dalje od putovanja u svemir. Njih obrazovanje nikada nije zanimalo, pa je očekivano izostala podrška malim genijalcima. Profesor je podigao kredit da bi mogli ostati u takmičenju, a pomogao im je i jedan čovjek iz SAD-a, uplatio im je internet.

Moj drug domicilni vjeruje da je problem u tome što nisu pravili robote koji bi se uz pomoć vještačke inteligencije predstavljali kao Bošnjak, Srbin, Hrvat i ostali. Taman ih je četiri, a nisu legitimni, jer njihova jedina nacionalnost je genijalnost djece iz BiH. Samo pametni i vrijedni mogu biti najbolji u robotici na svijetu i samo pametni znaju da uspjeh u realnom svijetu ne zavisi od imena i prezimena, ili od porijekla. Legitiman si onoliko koliko znaš i koliko se dokažeš.

Za političare znanje još uvijek nema vrijednost, za njih razvoj vještina ne treba da ide dalje od košenja trave. Ipak se mora znati ko kosi, a ko vodu nosi. Moj drug se šali kako su mali genijalci umjesto pametnog navodnjavanja i prikupljanja vode iz vlažnosti zraka robotima trebali staviti kose u ruke, ili neka druga oruđa i oružja koja iz perspektive političara u budućnosti mogu biti korisnija. Ovdje je samo bitno da se ima s čime sutra pobiti.

Nije da mladi genijalci nemaju “duh ratnika” ali umjesto pesnice koriste mozak. “Pobili” su se oni, ali sa sistemom koji ih je od starta takmičenja činio hendikepiranim u odnosu na protivnike. Naš tim je bio u alijansi s djecom i profesorima iz Kazahstana. Oni su imali na raspolaganju 300 kvadratnih metara prostora, CNC mašine, laserske rezače… Našoj djeci država je pomogla s lemilicom, osciloskopom, neuređenim prostorom i nedovoljno stolica. 

Moj drug domicilni zna da ni ova djeca kao ni on neće biti konstitutivna u BiH ako se nešto ne promijeni. Oni su za njega dokaz promašenih politika koje i dalje vjeruju da su siromašni najbolji đaci. Da je tako ispred bh. tima bi bili timovi iz Afrike, ali nisu. Moj drug je svjestan da se u obrazovanje mora ulagati inače će mali genijalci ostati samo još jedan incident koji dokazuje da možemo i zaslužujemo bolje i više od budućnosti u kojoj je rat jedna od realnih opcija. Mome drugu je jedina utjeha što će svaka normalna zemlja jedva dočekati da prihvati naše mlade genijalce, tako da neće žaliti što im roboti vodu nose, a ne kose. Moj drug domicilni misli da se ovoj djeci političari trebaju klanjati do poda, za BiH su četri robota više uradila nego predstavnici tri naroda.