Keš curi kroz šuplje bh. granice

(Patria) - Milioner iz Bijeljine Zdravko Ljubinković se zaputio sredinom 2018. godine u Beograd kako bi kupio stan u novom naselju Beograd na vodi. Kako luksuz košta, Ljubinković je iz Bosne i Hercegovine (BiH) morao iznijeti mnogo novca. Preko Graničnog prelaza „Rača“ prenio je prvo 200 hiljada eura, nakon tri dana 130 hiljada, a nekoliko mjeseci kasnije još 170 hiljada eura – pola miliona je brzo bilo spremno za kupovinu stana u Srbiji. Ljubinković je ovaj novac morao prijaviti carinicima, ali to nije učinio nijednom. Prenošenje novca oni rijetko kontrolišu, a još rjeđe sprečavaju, piše Centar za istraživačko novinarstvo.

„Iznio sam, omogućila mi država Bosna i Hercegovina” i “niko te ništa ne pita”, kaže on.

Ljubinković je samo jedan od građana koji ilegalno iznose keš iz države. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je na taj način iz BiH u Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku od početka 2018. do oktobra 2020. godine izneseno najmanje 37,6 miliona maraka u različitim valutama. Carina, pod Upravom za indirektno oporezivanje BiH (UIOBiH), ne zna za ovaj novac jer ne sarađuje sa kolegama iz susjednih zemalja koji raspolažu ovim podacima.

Pri izlazu iz zemlje putnici moraju pokazati carinicima dozvolu za prenošenje veće sume novca, dok im za unošenje u drugu zemlju nije potrebno ništa više od usmene prijave. UIOBiH ove dozvole smatra i dokazom o porijeklu novca, ali novinari otkrivaju da entitetska ministarstva ne provjeravaju kako je novac zarađen jer, tvrde, nisu nadležni za to.

Ako je novac koji pređe granicu stečen krivičnim djelom, počinioci rijetko budu kažnjeni jer mu je teško ući u trag, kaže državna tužiteljica i potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Biljana Simeunović: „Kada pređe na ovaj način, onda je, čini mi se, i nemoguće“.

Zdravko Ljubinković je 68-godišnji privrednik iz Bijeljine koji je prve milione stekao radeći u Švicarskoj. Kaže da sada legalno zarađuje više od 1.000 eura dnevno, ali priznaje da nije uvijek radio u skladu sa zakonom. Osamdesetih godina se vratio u BiH i počeo sa nelegalnim poslovima. „Ja sam švercova’ cigare i ja sam se obogatio na cigarama i nafti. Ko je jamio – jamio! Ko može da zaradi pare pošteno, ja ga je*m. To ne postoji”, kaže za CIN.

Zbog novca zarađenog švercom osamdesetih godina, devedesetih je osuđen za nelegalno porijeklo imovine, ali je vrijeme radilo za njega – zahvaljujući velikoj inflaciji, kaznu od pola miliona maraka je platio 4.700 KM.

„Ja sam izašao iz te priče kad sam uzeo mnogo love, ali bio sam mudar. I u to vrijeme nisam imao mnogo škole pa sam se bojao zakona.”

Ljubinković kaže da je novac sredinom 90-ih preusmjerio u legalne poslove u Bijeljini. „10-11 hiljada kvadrata izgradio u tom momentu, izdo jake kirije. Imam u gradu dosta stanova – meni taman!” Danas ima: porodičnu firmu „MDI company“, benzinsku pumpu, stanicu za tehnički pregled, motel, restoran, kafić, rent-a-car, brojne nekretnine i 18 skupocjenih oldtajmera.

„Ne kažem ja sad da sam pošten. Ja sam nakro, nakro, nakro koliko mi je trebalo. Uzeo gdje sam stigao, ali ne treba mi više. Ne treba mi, ne treba mi, neću da učestvujem više. Jedva se izvukao.”

Ljubinković ne misli da je napravio bilo šta loše iznoseći nelegalno pola miliona eura iz zemlje. Smatra da o tome treba brinuti država.

“99 posto nema carinika. Je li trebam da čekam da me pitaš? Da, ja sam budala da kažem da imam pare pa, daj bre, nismo djeca!”

Carinska služba UIOBiH zadužena je za kontrolu iznošenja gotovine iz zemlje. Za legalno prenošenje više od 10 hiljada eura putnici moraju carinicima pokazati odobrenje entitetskih ministarstava finansija ili Direkcije za finansije Brčko distrikta. Uz 15 dana čekanja za potvrdu su potrebni lični i dokumenti o namjeni utroška, podaci o vozilu kojim će se prevoziti te drugi dokumenti koje institucije zatraže po potrebi.

Za tri godine izdato je samo sedam odobrenja za iznošenje gotovine.

„Problem su očekivanja njihova – misle da to treba za minutu završiti, samo daj mi potvrdu i ja odo’. Mislim, mora se provest zakonski postupak“, kaže Akif Pezerović iz Direkcije za finansije Distrikta.

Ljubinković nije mogao čekati institucije jer mu se žurilo: „Stan je bio 540 hiljada, a sad je milion i po. Brzina!“

On je na srbijanskoj granici uredno prijavio novac, a tvrdi da je sa sobom nosio i ugovore o prodaji nekretnina kojim je mogao dokazati porijeklo keša. Da je Ljubinković sakrio novac od srbijanskih carinika, izložio bi se mnogo većoj opasnosti – da bude otkriven i kažnjen – nego što je to slučaj na bh. carini.

Naime, na Graničnom prelazu „Rača“ od 2018. do oktobra 2020. godine domaći carinici nisu spriječili nijedno neprijavljeno iznošenje novca, dok su njihove kolege iz Srbije zaustavile i oduzele više od 111 hiljada eura keša.

Istovremeno je, osim Ljubinkovićevih pola miliona eura, preko ovog prelaza nezakonito izneseno još 12,8 miliona eura koji su prijavljeni na ulazu u Srbiju. Šef Carinske ispostave Dragan Dragić zna samo za 65 hiljada eura.

„Toliko je nama samo prijavljeno i mi ne znamo da je bilo više. Mi ne znamo.“

On kaže da carinici nemaju način da utvrde koji je putnik sumnjiv, a koji ne jer, za razliku od graničnih policajaca, nemaju pristup njihovim dokumentima. Na pitanje da li mu je problem što ne zna za sav novac koji nezakonito odlazi iz BiH, Dragić kaže: „Pa, ja ne znam da ode. Kako će mi biti problem nešto što ne znam?!“

Zdravku Ljubinkoviću takav sistem odgovara: „Ja treba da ga jurim gdje je on? Uputiš se pa prođi ti pa vidi, niko te ne pita. Da ja čekam njega, a meni odgovara da ga nema?!“

Prema podacima UIOBiH, od 2018. do oktobra 2020. godine je u Srbiju i Crnu Goru izneseno skoro 700 hiljada maraka keša, dok je njima prijavljen 44 puta veći unos iz naše zemlje: 30 miliona KM u Srbiju i 909 hiljada KM u Crnu Goru.

Najviše novca, čak 3,3 milijarde maraka, otišlo je u Hrvatsku, uglavnom preko pravnih lica. Ministarstvo finansija Hrvatske nije dalo potpune podatke o unosu novca u zemlju, ali i djelimični podaci pokazuju da je tokom 2018. godine preko osam graničnih prelaza ilegalno izneseno 7,3 miliona maraka u Hrvatsku.

Sav taj novac otišao je bez znanja finansijskih institucija BiH.

„Očigledan nerad naših službi“, kaže tužiteljica Biljana Simeunović. „Ta situacija govori da osobe koje iznose novac zaista nemaju ni potrebu, ni odgovornost, ni strah od neprijavljivanja u našoj državi, a znaju da službe u susjednoj državi funkcionišu i zato ga i prijavljuju.”

U Tužilaštvu BiH je od 2015. godine do danas zbog pranja novca i organizovanog kriminala povezanog sa pranjem novca pokrenuto 35 istraga protiv 167 osoba i podignuto 16 optužnica. Sud BiH donio je presude u 10 predmeta protiv 67 osoba.

Iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) objašnjavaju da iznošenje gotovine i ulaganje u imovinu u inostranstvu predstavljaju uobičajene načine pranja novca. Carinici UIOBiH su prva linija odbrane za takvu aktivnost, ali, prema njihovim izvještajima, na državnim granicama se ovakve stvari ne dešavaju. Naime, za tri godine SIPA-i nisu prijavili nijedno sumnjivo prenošenje gotovine.

Iako su obavezni da nadziru i kontrolišu prenošenje novca, šef Carinske ispostave „Rača“ Dragan Dragić tvrdi da ne mogu biti efikasni u tome jer država nema razrađen sistem, a Carina pristup bazama podataka o sumnjivim licima: osumnjičenim, optuženim pa čak ni osuđenima za pranje novca.

„Ako neko misli da to može carinik ugatati ko nosi, ne može. Da može kao ćorava koka ubosti neko zrno, može, ali rijetko“, kaže Dragić.

Međutim, praksa pokazuje da se može „ubosti“ mnogo više kada ima interesa za to: carinici su od početka 2015. godine do maja 2017. spriječili najmanje 98 pokušaja nelegalnog prenošenja novca preko granice. To je bilo dovoljno da BiH bude skinuta sa međunarodne sive liste visokog rizika za pranje novca i finansiranje terorizma na kojoj je bila dvije i po godine. Tokom naredne tri godine carinici su nelegalno prenošenje zaustavili samo šest puta.

Istrage SIPA-e i UIOBiH su kroz desetak slučajeva pokazale da su poslovanja gotovinom, utaja poreza, pranje i ilegalno iznošenje novca česte pojave u uvozu i prodaji tekstila.

“Tamo gdje postoji određena sumnja da se na neki način pojavi, a u skladu sa analizom rizika koju primjenjuju naši carinski službenici, takva lica će biti detaljno pregledana”, kaže portparol UIOBiH Ratko Kovačević.

Muharem Pavitinović, koji je 2017. godine bio pritvoren zbog pranja novca i nezakonitog uvoza tekstila, nikada nije bio sumnjiv carinicima. Novinari CIN-a su otkrili da je po izlasku iz pritvora prelazio Granični prelaz „Rača“ skoro svake nedjelje, noseći sa sobom u prosjeku po 75 hiljada eura. Za pola godine je ilegalno iznio više od milion eura, a carinici ga u tome nisu nijednom spriječili. On nije htio pričati sa novinarima.

Kafa carinicima umjesto milioni državi
Dragić tvrdi da nije znao da se protiv Pavitinovića vodi istraga i da nema razloga da bude sumnjiv carinicima jer ih nijedna institucija nije o tome zvanično informisala.

„Možda smo ga kontrolisali, ali nismo našli. Pazite, nećemo sad ići hipotetički, nego mi gledali i kontrolisali i nismo našli novac. Jesmo li mi uradili svoju radnju – jesmo!“

Sa njim se ne slaže direktorica Republičkog deviznog inspektorata Zorica Cvijanović. „Da je Carina radila i granična policija svoj posao, on ga ne bi mogao ni iznijeti” Ova institucija je zadužena da oduzme novac i napiše prekršajnu prijavu na poziv carinika sa teritorije Republike Srpske. “Od 2018. godine nemamo nijedan slučaj“, kaže ona.

Ako se granični prelaz nalazi u Brčko distriktu, carinici će samostalno provesti postupak do kraja, dok na prelazima u FBiH postoje različita razumijevanja nadležnosti: UIOBiH tvrdi da je to sve njihov posao, dok Finansijska policija FBiH smatra da oni trebaju pisati prekršajne prijave. Glavni inspektor Amel Topalović kaže da će ova razilaženja pokušati riješiti sa direktorom UIOBiH Mirom Džakulom.

I novinari CIN-a su pokušali razgovarati s njim, ali je Džakula sve pozive odbio.

Carinici UIOBiH su za skoro tri godine otkrili pokušaj nelegalnog iznošenja oko 40 hiljada maraka preko samo jednog drumskog graničnog prelaza. U UIOBiH kažu da se novac može lako sakriti pa to otežava pretragu.

“U određenu manju torbu može stati zaista velika količina novca i ukoliko ne postoji nekakva dojava ili zaista metodom slučajnog uzorka da se nešto pregleda, postoji vrlo jednostavna mogućnost da se veća količina novca iznese van carinskog područja Bosne i Hercegovine nezakonito, a da ne bude otkrivena”, kaže portparol Kovačević.

Istovremeno, njihove kolege su oduzele oko 1,7 miliona maraka keša na ulazima i izlazima iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske.

“Ja, nažalost, u ovom trenutku nemam komentar na tako nešto. Pohvala, svakako, za carinske službe susjednih zemalja“, kaže Kovačević.

Tužiteljica Simeunović kaže da veliki iznosi gotovine najčešće ukazuju na krivična djela i da BiH mora imati interes da taj novac zaustavi u zemlji jer bi on trebao završiti u budžetu. Suočena sa podacima o velikoj nesrazmjeri u iznosima prijavljenog novca na bh. i granicama susjednih zemalja, zaključila je: „Ja bih rekla da sistem ne funkcioniše“.

Dok Evropska unija usavršava borbu protiv pranja novca, povezujući obavještajna odjeljenja svih zemalja članica sa carinskim službama, praksa bh. institucija i uspjeh u sprečavanju pranja novca se godinama ne popravlja. Oni ne koriste informacije drugih zemalja, a ne znaju ni tačnu raspodjelu obaveza i nadležnosti u svojoj zemlji.

UIOBiH vjeruje da entitetska ministarstva finansija prilikom izdavanja odobrenja za iznošenje novca provjeravaju i njegovo porijeklo, ali to nije tačno. Iako nisu htjeli govoriti za CIN, iz ovih institucija su u pisanim odgovorima objasnili da provjeravaju samo opravdanost iznošenja novca jer ih propisi samo na to i obavezuju.

CIN-ovi sagovornici su uvjereni da bi to trebala biti obaveza ministarstava finansija, mada to nigdje ne piše izričito.

“Logično bi bilo da, kad neko želi da iznese novac, da nadležno ministarstvo finansija provjeri i traži određeni dokaz kako je stekao taj novac pa da u suradnji sa nadležnim entitetskim tijelima, poreskim upravama, finansijskom policijom, možda policijom, vidi odakle je novac i kao takav da li se može iznijeti”, kaže Edin Jahić, šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije u Ministarstvu sigurnosti BiH.

 „Osnovni problem je kako si došao do tog novca. Smiješno je da daš da ga nosi, a ne znaš kako ga je dobio“, smatra direktorica Republičkog deviznog inspektorata Zorica Cvijanović.

Iako skoro identični propisi određuju pravila za izdavanje odobrenja u cijeloj zemlji, dokumente o porijeklu keša traže jedino u Brčko distriktu.

„On kad dođe, on mora dokazati porijeklo, ustvari, odakle mu novac. (…) Najbitnije je porijeklo da se zna”, kaže Pezerović iz Direkcije za finansije. Međutim, ovdje do početka 2021. godine nisu imali zahtjeve za odobrenje.

“Kad bi se tu na granici nagazilo na taj problem, oni bi sigurno počeli ovamo dolaziti”, smatra, skrećući pažnju na odgovornost carinika.

Iako neki od sagovornika CIN-a misle da bi carinici morali uz odobrenje o prenošenju od putnika tražiti i dokaz o porijeklu novca koji se iznosi iz zemlje, šef Carinske ispostave „Rača“ Dragan Dragić misli drugačije: „Carinici, pored svog redovnog posla, je l’ mislite da će tražiti sebi nekakav dodatan posao? Prvo, u prirodi ljudskoj je da neće sebi tražiti dodatan posao, a pogotovo upitna je zakonitost toga ako zakonodavac nije predvidio.”

Direktorica Cvijanović zaključuje da raskol između institucija koristi onima koji imaju šta da kriju. „Kad bi mu stvarno oduzeli taj novac, pitanje je da li bi se on više usudio da radi to tako. Ako on vidi da to tako ide, pa zašto ne bi to radio!”