Sukobi u Mostaru bi mogli postati sredstvo HDZ-a za dobijanje Izbornog zakona!

Piše: Ernad Metaj

Navijači Zrinjskog opet su na fudbalskom stadionu slavili ratnog zločinca Slobodana Praljka. ista situacija i u Širokom Brijegu. Ništa novo za radikalnu desničarsku grupu koju HDZ preko svojih poluga u vlasti godinama uspješno čuva od bilo kakve odgovornosti. Ultrasi su sredstvo HDZ -a kojim se snažno održava podjela u Mostaru, kao princip za bilo kakvo buduće političko uređenje u kojem je važno preko Izbornog zakona do kraja mostarizirati i ostatak F BiH.  

U HDZ -u su nervozni, toliko da su se počeli javno svađati i sa sudijama Evropskog suda za ljudska prava koji je nedvosmisleno konstitutivnost u BiH ocijenio kao recidiv nužne  prošlosti koji danas proizvodi diskriminaciju, jer osjećaju da evropska desnica koja im ide na ruku gubi zamah. Za razliku od pristranog Orbanovog komesara za proširenje EU Olivera Verhelyija kojem su zastave Herceg Bosne u jednom i državne zastave u drugom dijelu Mostara za Dan državnosti simbol suživota srećom sve je više evropskih zemalja koje shvataju kuda vodi takva politika. 

Zato se evropskoj desnici žuri ne bi li pomogla HDZ -u da kroz Izborni zakon cementira podjelu BiH, što bi bio dodatni vjetar u leđa i secesionističkoj politici SNSD -a. Zastave na presuđenom udruženom zločinačkom pothvatu stvarane Herceg Bosne, slavljene ratnih zločinaca nova su jasna poruka da HDZ nije odustao od poraženih ideja tokom rata, a samim tim ni od spremnosti da za svoje ciljeve narode opet gurnu u sukobe. Šta bi i kako HDZ najbolje svjedoči priznanje njenog predsjednika Dragana Čovića da bi bio sretniji da je ostala Herceg Bosna.

HDZ – u ne odgovaraju izbori bez izmjene Izbornog zakona. Problem je što je situacija u Srbiji pokazala kako bojkot izbora nije učinkovito sredstvo, pa se radikalizacija nameće kao nužno rješenje za neodržavanje izbora. U tom pogledu Mostar se u ovom trenutku čini kao kratkoročno sudbonosnija tačka za budućnost BiH od Brčkog. Grad na Savi jeste ključna tačka u mogućem razrješenju krize vojnim putem, ali za takvo nešto je neophodno da se dodatno eskalira situacija između Zapada i Rusije i da Milorad Dodik praktično krene putem otcjepljenja.

Eventualni incidenti i sukobi u Mostaru ustvari bi bila sjajna uvertira da Dodik s manje posljedica krene putem koji je najavio. Sukobi u Mostaru mogli bi poslužiti kao povod i opravdanje da RS na entitetsku granicu postavi snažne policijske snage koje bi kasnije teško pomakla odatle. U takvoj situaciji treći entitet bi se predstavljao kao nužno rješenje kako bi se izbjegla eskalacija sukoba. Ultrasi su u važna karika u takvom scenariju, jer objektivno grad na Neretvi je i dalje bure baruta u kojem jedna iskrica može biti dovoljna da zapali fitilj novog sukoba. Izbori u Mostaru jesu značili demokratski napredak, ali grad na Neretvi i dalje je duboko podijeljen i nigdje u BiH bliže ne živi više ljudi kod kojih vlast svjesno i sistematski hrani mržnju jednih prema drugima. Odgovor na šahovnice u Mostaru tako su često turske zastave, a pohodi Ultrasa su već pokazali spremnost navijača Veleža da im dokažu svoju snagu.

Praktično sukobi u Mostaru odgovarali bi i HDZ -u i SNSD -u. Zato simboličke poruke s ulica i mostarskih stadiona treba shvatiti kao upozorenje, ali to ne znači da bi izručivanjem Izbornog zakona po volji HDZ -a opasnost bila otklonjena.

HDZ -u je Mostar važan, zato ga sve češće nazivaju stonim hrvatskim gradom pri čemu ne treba zanemariti i činjenicu da su brojne državne institucije smještene u dijelu koji je pod potpunom kontrolom HDZ -a. Praktično to znači da bi koordiniranom akcijom sa SNSD -om značajan broj institucija moga biti učinjen neefikasnim, a bez Mostara treći entitet ne bi imao snagu ni značaj koji bi HDZ želio.

Zato i u slučaju da HDZ dobije Izborni zakon, Mostar ostaje kao mjesto gdje postoji realna opasnost od sukoba. Podjelu dobijenu kroz zakonodavstvo ipak bi trebalo potvrditi na terenu. Zato je vrijeme da nadležna tužilaštva u BiH prestanu ignorisati incidente poput posljednjeg sa stadiona Zrinjskog. Veličanje ratnih zločinaca nije samo provokacija, to je stanje svijesti koja oslikava spremnost na nove sukobe.

O tome bi se trebalo voditi računa i tokom pregovora koji slijede oko izmjene Izbornog zakona naredne sedmice.