Nastavak politike 'krvi i tla': Bez empatije HDZ-a za druge kompromisa ne smije biti

Piše: Ernad Metaj

Najbolja stvar koja se za Bosnu i Hercegovinu mogla desiti u vrijeme pregovora oko Izmjena izbornog zakona i Ustava BiH je sjednica Doma naroda Državnog parlamenta održana jučer. HDZ nije izdržao, potpuno su ogolili vlastitu politiku i pokazali da su ljudi koji je zastupaju daleko od samoproklamovanih „nosilaca evropskih vrijednosti“. Pokušajem da u Parlamentu BiH sa srpskim delegatima ponište izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i svih zločina poslali su jasnu poruku Bošnjacima da nisu spremni za istinsko pomirenje i da njihovo insistiranje na legitimnom predstavljanju znači nastavak politike „krvi i tla“ u kojoj za druge i drugačije nema niti će biti mjesta.

Radikalnim stavovima Dragan Čović je sam sebi napravio medvjeđu uslugu dodatno gurajući od sebe SDA i njene predstavnike ne ostavljajući im prostora za eventualni kompromis kojim bi manjina sačuvala komfor blokade institucija od čega korist osim političara i tajkuna niko drugi nema. Pod krinkom ugroženosti jednog naroda, jer se Dragan Čović nikada nije ni potrudio probuditi empatiju drugog naroda, u Parlamentu F BiH je blokirano 150 odluka, među kojima 37 zakona od kojih bi korist trebali imati oni koji vlast biraju. Umjesto toga poslanici i delegati svoj nerad i blokade uredno fakturišu građanima.

Budimo objektivni, kriza koju danas živimo samo je dodatna radikalizacija stanja u kojem se BiH nalazi još od 2017. godine. I tada je bila aktuelna priča o izmjenama izbornog zakona, prijetilo se bojkotom, ali izbora je ipak bilo. Još tada je Dragan Čović svojim tvrdim stavom odgurnuo ruku SDA koja mu je godinama bila poluga za ostvarenje većine nerealnih želja. Već tada je isključiva politika HDZ-a primorala predsjednika SDA da već tada jasno kaže kako politika „sve ili ništa“ vodi ka tome da se dobije ništa. 

Čović je izgubio izbore, ali SDA mu je ostala privržena. Uslijedile su godine zastoja na evropskom putu, nova radikalizacija i potpuna blokada države, kojom HDZ i dalje provocira stav da mu se više ne smije dati ništa. Ne prijeti Izetbegović Hrvatima kako to pokušava predstaviti Čović, ovog puta lider SDA spašava vlastitu kožu i obraz SDA koja je konačno shvatila da bilo kakvo dalje popuštanje u smislu stvaranja posebnih izbornih jedinica jednostavno vodi ka konačnoj podjeli BiH. U tom pogledu važno je i da pojedine stranke iz Sarajeva, posebno SBB vođene antagonizmom prema SDA prestanu krivca za stanje u BiH tražiti tamo gdje ga nema.

Svakome ko ozbiljnije prati politička dešavanja jasno je da Izetbegović nije sretan jer se mora distancirati od zahtjeva HDZ-a. Time se urušava i matrica na kojoj je SDA do sada opstajala, ali u ovom trenutku država je jednostavno važnija od uskih stranačkih interesa. Jasno je to istakao sam Izetbegović konstatacijom da su dugo u politici i da će opstati.

Teško je vjerovati da su se ključni pojedinci u SDA ideološki odrekli politike torova, ali su barem shvatili da njena aktuelna praktična primjena ni jednom stadu nije donijela korist. Vukovi su i dalje na broju, ali stada su sve manja. Ne treba imati zablude da je utrnula matrica po kojoj je važno biti Bošnjak, na što upućuje i apel reisu-l-uleme Huseina Kavazovića o potrebi obnavljanja društvenog dogovora u BiH. 

Tačna je njegova procjena da Bošnjaci imaju sve manje kredita iz prošlosti kod predstavnika međunarodne zajednice zbog čega se moraju preispitati vlastiti, ali i interesi ostalih naroda. To je poželjno sve dok se SDA i svi ostali koji žele dobro BiH drže civilizacijskih i demokratskih vrijednosti koje su oslikane u presudama Suda za ljudska prava. Možda su strane diplomate zarad vlastite koristi spremne pogaziti vlastite vrijednosti, ali unutar BiH jednostavno više nema prostora za kompromis oko prava i pravednosti.

Jednostavno je, oni koji negiraju genocid i zločine spremni su ih opet počiniti i ne smije im se otvoriti novi prostor za to. Legitimno predstavljanje je nastavak etničkog čišćenja koji se ipak ne može završiti mirnim putem. Zato je važno da SDA opet ne poklekne, kao ni bilo ko drugi kome je stalo do jedinstvene BiH, jer izbora će biti, kao i 2018., samo što ovog puta trebaju biti fer i pošteni.