Politika koja ne miče od izražavanja zabrinutosti: U BiH strah neće nestati, biće ga još više

Piše: E. Metaj

Nasmijao sam se, ne od srca, ne jer mi je bilo zabavno. Postoji i tužni osmijeh, e taj mi se nesvjesno potkrao sinoć. Izazvala ga je zajednička izjava ambasada SAD, UK, Francuske, Njemačke, Italije i Delegacije EU/Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH nakon odluka NSRS o vraćanju nadležnosti sa države na entitet. Opet je izražena zabrinutost i pozvani lideri koji nas godinama drže u strahu da izgrade međusobno povjerenje tako što će prestati sa zapaljivom retorikom i vraćanjem u državne institucije.

U pravu je psiholog Ibrahim Prohić kada kaže da je to diplomatski akt koji izaziva jezu. Ovo je još jedan izraz zabrinutosti koji samo ohrabruje Milorada Dodika da ponovi vulgarnost koju je rekao Escobaru i nastavi putem koji će najskuplje koštati ionako izbezumljene i isprepadane građane BiH. Pozivanje na podizanje povjerenja u trenutku dok traje državni udar je jednako zabrinutosti i neodlučnosti međunarodne zajednice kojom su se ohrabrili zločinci da izvrše genocide u Srebrenici. Ponovni izostanak odlučne reakcije politika pravnog i svakog drugog nasilja bi dobila novu nagradu i ohrabrenje.

Ako međunarodna zajednica ostane na izražavanju zabrinutosti i guranju pregovora koji bar za sada pogoduju etnonacionalistima moglo bi se pogrešno zaključiti da je isplativo počiniti genocid.

Jedino s čim se potpuno slažem iz zajedničke izjave zabrinutih međunarodnih diplomata je da aktivnosti vladajuće većine u RS-u prijete budućnosti BiH i sigurnosti u regionu. Tačno je da izazivanje nesigurnosti šteti i ekonomskoj stabilnosti RS-a, ali se prešućuje da posljedice trpi i ostatak države. Najbolje to pokazuje skroman iznos stranih investicija u BiH, tako da ceh politike nesigurnosti i blokada kojima se provocira sukob isključivo plaćaju građani s obje strane entitetske linije. Njima se nudi budućnost u kojoj će biti sve siromašniji, a kao alternativa tome je da opet žrtvuju svoje i živote svojih potomaka da bi političari mogli nastaviti da “maste brkove”.

Budimo iskreni, stranci znaju gdje je i ko su političari problematični za budućnost BiH. Da se to iščitati iz nedavnog Escobarovog intervjua u kojem kaže da ljudi napuštaju BiH zbog straha. E sad, strah proizvode korumpirani političari, a nakon jučer jasno je da u BiH straha neće faliti, biće ga još više. Stranci s njima pregovaraju o budućnosti i prstom upiru u odgovornost građana koji bi kako kaže Escobar trebali birati ljude koji nisu korumpirani.  Formalno građani jesu birali te političare, praktično oni na vlasti opstaju izbornim prevarama. Takvi ljudi teško mogu iskreno ući i u pregovore, a izostanak sankcija protiv njih od strane međunarodne zajednice vjetar su im u leđa jer se time objektivno relativizira njihova stvarna odgovornost za korupciju.

Nažalost u BiH još nema kritične mase koja bi se oduprla politikama ludila, podjela i sukoba pa su sve oči uprte u međunarodnu zajednicu. Vjerujem Escobaru kada kaže da nisu digli ruke od građana BiH i da će im pomagati. Bojim se samo da nas saopštenja u kojima se izražava zabrinutost ne dovedu do toga da nam opet šalju Ikar konzerve i hranu bacaju iz aviona. I to je pomoć.

U protekle dvije godine isti akteri s početka ovog teksta još dva puta su pisali zajedničke izjave. Matrica je bila ista, poziv na dijalog i reforme. Naravno zabrinutost za sigurnost i stabilnost je neizbježna.

Nakon svakog saopštenja stanje u BiH je bilo sve teže. Bez konkretne akcije i kažnjavanja odgovornih i ovog puta će biti isto, samo što smo sada došli do stanja u kojem je novi rat postao izvjesna i realna opcija. Ako do toga dođe,opet se može pozivati na podizanje povjerenja i dijalog, s tim da ni Evropa neće biti ista.