Zornić: Da je presuda implementirana danas ne bismo živjeli u stanju etnokratije i straha od rata

SARAJEVO, (Patria) - Na današnjoj redovnoj sesiji Kruga 99 tema je „Samit za demokratiju bez BiH i presuda Zornić“. Uvodničari su dr. Valery Perry iz Vijeće za politiku demokratizacije, Azra Zornić, građanka i najzaslužnija osoba za uspjeh apelacije pred Sudom u Strasbourgu, te mladi aktivista Samir Beharić.

Azra Zornić smatra da je presuda Zornić imperativ demokratske budućnosti Bosne i Hercegovine.

"Da je ista implementirana u vrijeme kada je i donesena danas građani ne bi živjeli u stanju etnokratije i strahu od segregacije, rata i secesije. Umjesto da se bave ekonomijom i privredom kako bi spasili državu od bankrota, kako bi zadržali mlade ljude i osigurali im bolju budućnost u BH, etnonacionalistički lideri u namjeri da sačuvaju lično bogatstvo koje su stekli preko leđa građana, te da bi se zaštitili od optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja i ovlasti, drže građane kao taoce svojih etnonacionalističkih čitaj fašističkih djelovanja na cijeloj teritoriji jedine nam Bosne i Hercegovine.

Zašto je presuda Zornić imperativ demokratske budućnosti Bosne i Hercegovine? Iz jednostavnog razloga što je Evropski sud za ljudska prava tom presudom naložio državi Bosni i Hercegovini da usvoji građanski ustav. Prema građanskom ustavu svi građani Bosne i Hercegovine su jednakopravni ne samo u izbornom procesu već i u svim ostalim sferama društvenog života. U takvoj situaciji političari koji se natječu u izbornom procesu bi morali svoje programe i predizbornu kampanju bazirati na socijalnom, ekonomskom, privrednom, zdravstvenom i svakom drugom segmentu života svih građana u BiH", kazala je Zornić. 

Valery Perry, viša saradnica u Vijeću za politiku demokratizacije, angažirana u akademskom i istraživačkom radu o upravljanju, demokratizaciji i ekstremizmu u BiH i regionu govorila je o održanom Samitu za demokratiju.

"Dok je Bajdenova administracija ovaj događaj vidjela kao priliku da pokaže da se „Amerika vratila“ u post-Trampovoj eri, i da podstakne demokratske sisteme za koje se čini da globalno pate od krize povjerenja, bilo je i jakih kritika sa svih strana. Međutim, možda je ključna poruka koju treba preuzeti iz ove prakse i budućih mogućih povezanih inicijativa to da su demokratija i demokratizacija proces, a ne linearna krajnja tačka. Ovo je jasno u SAD-u dok se hvata u koštac sa izazovima glasačkih prava, sa sve oštrijim političkim tribalizmom (politikom sa malo ili nimalo značajnim političkim razlikama među pojedincima) i raspadom građanske solidarnosti.

Međutim, ova poruka također mora postati suštinski element vanjske politike. Postoji potreba da se prisjetimo načela liberalne/demokratske teorije mira, koja tvrdi da se sigurnost poboljšava kada je više zemalja utemeljeno na demokratskim sistemima i vladavini prava zasnovanoj na zakonu. A možda je upravo ova mala zemlja Bosna i Hercegovina, smještena u “zadnje dvorište” Evrope, ona koja pruža priliku da se kao ključne uspostave vrijednosti građanskog učešća, političke odgovornosti, slojevitih identiteta, dobrog upravljanja i poštivanja prava koja uvažavaju dostojanstvo svake osobe u zemlji. Postupiti drugačije značilo bi povlačenje od vrijednosti proklamiranih na ovosedmičnom samitu i spremnost da se podrži transakcionizam* bez vrijednosti koji će završiti suprotno liberalnom demokratskom miru", kaže Perry. 

Samir Beharić smatra da izostanak implementacije presude Zornić, kao i drugih presuda Europskog suda za ljudska prava, šalje jasan signal mladim ljudima u BiH da ova ova država nije spremna na izgradnju društva po savremenim europskim principima koji ne diskriminiraju pojedince i grupe na osnovu njihove etničke (ne)pripadnosti.

"Ovakva vrsta diskriminacije je samo jedan od primjera etničke segregacije koju pronalazimo čak i u obrazovnom sistemu, gdje mladi Bošnjaci i Hrvati pohađaju odvojene učionice samo jer su Bošnjaci i Hrvati. Mladi ljudi iz BiH danas
govore više stranih jezika, putem YouTube uče kompjutersko kodiranje, a cijeli svijet im se nalazi na dlanu – udaljen dva ili tri dodira zaslona na pametnom telefonu. Drugim riječima, vidimo kako žive naši vršnjaci i vršnjakinje širom
svijeta, svjesni smo u kakvom se obrazovnom sistemu školuju i koliko zarađuju čim završe fakultet.

Ukoliko BiH ne postane okruženje u kojem će se mladi ljudi ove zemlje osjećati ugodno, oni u njoj onda neće ostati nikako. Ukoliko BiH ne postane uskoro članica EU, mladi ljudi će postati državljani EU – ali bez svoje domovine.
Odlazak mladih ljudi, koji zaista vole BiH kao zemlju, predstavlja logičan korak za sve one koji su pokušali promijeniti stanje u kojem žive, ali su na tom putu postali umorni, isfrustrirani, te ostali praznih džepova. Za ostanak u BiH nije
dovoljan samo patriotizam, posebno ne onaj patriotizam koji zagovaraju političari dubokih džepova i sumnjive prošlosti. Patriotizam ne puni stomak. Da stvar bude gora, na rijetke pojedince koji su se odlučili vratiti u BiH i pokušati doprinijeti zemlji radom kroz državne institucije se gleda kao na svojevrsnu konkurenciju, te se njihov povratak obeshrabruje, a ostanak otežava. To ne šalje loš signal samo tim osobama koje su se vratile u BiH, već i onima koji trenutno studiraju ili rade u inostranstvu i razmišljaju o povratku u BiH", kaže Beharić.