Piše: R. Belko
Uzaludna su čini se bila upozorenja evropskih mislilaca i političkih znalaca da Evropi kao kontinentu i Uniji kao velikoj zajednici ozbiljnije od svih drugih problema prijete populizam, neoliberalizam i do detalja isklesana podloga o odbrani civilizacije i kršćanstva od varvara s raznih strana svijeta.
Jednom riječju neonacizam s primjesama svih drugih izama, uključujući i idiotizam koji na početku novog milenija prolazi kao najbolji politički pamflet.
Dvojica takvih, meta i fizički skoro pa blizanci, imali su identičan put od prosvijetljenih socijalista, osjetljivih na narod, tragediju, pravo i pravdu, do političkih kabadahija koje dirigovano i vješto svojim politikama iritiraju zapadne centre moći zarad skrivenih i manje skrivenih interesa.
Viktor Orban i Milorad Dodik nemaju istu snagu i poziciju u geopolitičkim okvirima, ali njihovi putevi su toliko identični da je križanje u istoj sferi interesa bilo neumoljivo. Baška je priča o indolentnosti onih koji trebaju razbijati takve međunarodne političke klanove, ali ovaj dvojac uskoro će postati nagazna mina za civilizacijske vrijednosti na ovim našim i okolnim prostorima.
U tom gnijezdu ima još sličnih, ali dvojac koji kleše neke nove političke testamente na relaciji Budimpešta - Banja Luka po Bosnu i Hercegovinu je sve opasniji. O Dodiku znamo sve, ali čini se da Orbana u Bosni i Hercegovini ne shvatamo onako kako bismo morali.
Ili bar kako ga shvataju tamo negdje na dalekom zapadu, gdje se odavno spremaju začini za bosanskohercegovačke političke delicije. Orbana bismo morali shvatiti baš kako ga je shvatio bišvi plejmejker strategije Donalda Trumpa Stephen Bannon opisavši ga kao “trenutno najznačajnijeg momka na političkoj sceni”.
Takav Orban savršen je partner konzervativcima od Amerike do Australije, ovim prvim naročito, pa mu je i veliki Mike Pence dolazio na noge, a urednik Financial Timesa Edward Luce ga smješta u zvijezde vodilje Republikanca, koje bi Orbanov put mogle koristiti za povratak Trumpa 2024. godine. A ko to, pored Orbana, može bolje naučiti lukave američke konzervativce kako da budu oportunisti onim vrijednostima za koje su nekada živjeli.
Jer, iako je utjecaj Mađarske u širim geopolitičkim okvirima možda minoran, minimizirati ga u okviru EU ili samog kontinenta je pogrešno. Možda i preopasno. Orban je odavno misionar zlih politika, grtalica koja krči put gorima koji će doći.
A na tom putu našla mu se i Bosna i Hercegovina, u koju će krajem januara. Poslije praznika, ali s poklonima Dolazi na poziv Dodikovog Zorana Tegeltije.
Prvo je ko zna kakvim planom izazvan odlučio formirati fond i u bh. entitet upumpati 100 miliona eura. U entitet u kojem nema Mađara, koji grca u dugovima, korupciji i kriminalu. U entitet koji nema međunarodni značaj, preskačući državni nivo Bosne i Hercegovine. I opet je sve prošlo bez ozbiljne reakcije poslovično letargičnog Sarajeva.
Baš kao što se malo ko pita šta nam to donosi Orban u Sarajevo, zašto samo s Tegeltijom i to u trenutku kada Bosnu i Hercegovinu trese možda i najveća postratna kriza.
Uvezivanje evropskih populista i neoliberalista je opasno baš za države poput naše, a svjedoci smo da im Bosna i Hercegovina postaje najozbiljnija meta, zbog svoje krhkosti i nezaštićenosti.
Zato i treba ponavljati pozive uspavanim budžetskim korisnicima na vrhu državne piramide da se probude, zima još nije ni počela. Vrijeme je gospodo s najvišim platama da konačno počnete djelovati.
Iskoristite činjenicu da u Washingtonu ipak nisu konzervativci glavni, uzdrmajte Brisel, Berlin, Pariz, povežite se sa oporavljenim Londonom. Jer, Orban dolazi i opasne darove nosi.
Mađarski Djeda Mraz svoje poklone će nesumnjivo upakovati u kvalitetan celofan prijateljskih i ekonomskih veza Mađarske i BiH, a ispod celofana bit će sakrivena i upakovana podrška secesionističkim politikama Milorada Dodika.
Gospodo probosanski, vi ste na potezu, a praznici sve bliže!