'Trojke' protiv Zdravog razuma, ubiše ga politike koje još samo nisu uništile sportski duh u BiH

Piše: Ernad Metaj

Trojka je simbolički važna za sudbinu BiH, a posebno za Sarajevo. Kroz ovaj pojam se prelamaju prošlost i budućnost, u njemu se reflektuju sve naše kontradiktornosti, od rata, patnje i strahova, do glamura, sreće i beskrajne nade da će se nešto suštinski promijeniti. U svim tim turbulencijama strepnja se kod običnog čovjeka  uspostavila kao jedna od rijetkih konstanti u životu, jer se BiH davno oprostila od 'Zdravog razuma' samo što mu niko kao u Engleskoj nedavno u novinama nije odao počast objavom In memoriama.

Na to me podsjetila vijest od vikenda. KK Bosne je poražena od trebinjskog Leotara sa nevjerovatnih 48 razlike. Ustvari, bilo je to poniženje nekadašnjeg evropskog prvaka, od kojeg je ostalo samo ime, a i njega su skrnavili. Od poraza više boli činjenica da se u sudbini jedinog košarkaškog velikana u BiH oslikava politika iz koje se da naslutiti da su sve naše trojke samo stvar ličnog prestiža, bez konkretnog utjecaja na konačan rezultat. 

Sudbina nekadašnjeg košarkaškog diva neodoljivo podsjeća na stanje u državi po kojoj je dobila ime. Država se raspada, građani se valjaju u živom blatu svakodnevno crpeći silnu energiju da ih u potpunosti ne proguta. Zdrav razum to nije mogao podnijeti pa se iselio iz BiH. Kao u čitulji iz engleskih novina Zdrav razum je izgubio volju za životom kada su vjerske zajednice pretvorene u biznis, a kriminalci počeli da dobivaju bolji tretman od svojih žrtava.

Zdrav razum je BiH napustio još devedesetih. Nije mogao podnijeti licemjerstvo tada vladajuće trojke oslikano u vezanju nacionalnih zastava bez iskrene namjere da spašavaju bratstvo i jedinstvo u duhu kojeg su odgojene tadašnje generacije. Nacionalizmi su u BiH do danas ostali neraskidivo vezani, hranili su jedan drugog, a na trpezi su bili životi ljudi, djece, umjesto vina točila se krv, rušili domovi, realizovalo etničko čišćenje i izvršio genocid nad narodom Srebrenice. Zdrav razum se nije nakon rata vratio, ne bi podnio veličanje ratnih zločinaca. Ubila bi ga pljačkaška privatizacija, devastacija prirodnog bogatstva, ne bi razumio kako se s minimalnom penzijom i platom ne može preživjeti. Zdrav razum se raspameti kada vidi da se nakon rata opet sukob nameće kao budućnost.

Da je ostao u BiH nakon trebinjskog debakla KK Bosne Zdrav razum bi izgubio tlo pod nogama jer su „ponosu“ Sarajeva njena djeca okrenula leđa. Tri Bosnina košarkaša danas su važan faktor sarajevske „trojke“. Njihov domet košarkaškim žargonom je „zakucavanje“ samo što se ovome ne pljeska, jer je Bosnu odvuklo na dno tabele. Sarajevska „trojka“ bi da visoko leti, od KK Bosne njoj je važniji helikopter. Ministar kulture i sporta, jedna od Bosninih legendi Samir Avdić ipak je bolji košarkaš nego političar. Ostatak košarkaške trojke koja vlada KS čini se ni u jednom ni u drugom ne može iznad prosjeka, ako je dobacila i do njega. Za sada ne ide bolje ni političkoj trojki, jer pojedinci nikako da shvate da BiH postoji i mimo Sarajeva. Pokazao je to izbor gradonačelnika Mostara, ali i iskazana spremnost u jednom trenutku da se HDZ -u kroz izbornu reformu otvore vrata trećeg entiteta.

Tri naroda, tri entiteta, trojka u vlasti (SDA, SNSD i HDZ) s kojom je BiH od EU jednako daleko kao devedesetih, trojka u opoziciji RS -a (SDS, PDP i DNS) koja nije civilizacijski evoluirala da bi prestala podržavati negiranje genocida i svih zločina i sarajevska trojka (SDP, Naša stranka i NIP) razapeta između građanskog i etničkog, između lgbt i parade za porodicu nemoćna da se bez helikoptera izdigne iznad Sarajeva Zdravom razumu govore da se (ne)vraća u BiH zemlju koju politika jedino po obimu korupcije drži u samom svjetskom vrhu.

Srećom neke druge trojke čuvaju nadu da BiH može biti dio normalnog svijeta. Imidž Bosne čuvaju sportisti bez podrške države koji pokazuju i dokazuju da je ovo zemlja ljudi veliko srca, upornosti i inata, ljudi koji nikada nisu prihvatili da podjele vode u budućnost. Pokazuju to emocije i podrška Nikoli Prci koji se oprašta od državnog dresa u rukometu. Prce se pod ruku s Malinovićem, Terzićem i ostalim društvom izdigao iznad političkog mulja u BiH više puta donoseći radost običnom čovjeku dokazujući mu da razloga za ponos ipak ima. Pokazale su to i sjajne košarkašice BiH koje su još jednom pobijedile politiku i BiH digle u evropske i svjetske visine, a tamo nas vraća i društvo Vedrana Bosnića selektora muške košarkaške reprezentacije. Zdrav razum ne shvata kako, ali sam uvjeren da mu je drago i da bi se vratio u BiH kada bi političari bili poput sportista.