Kukić: Važno je da se s političke scene potisne personifikacija zla

Razgovarao: Ernad Metaj 

Akademik Slavo Kukić poznat je po oštrim analizama političke situacije u BiH. Ne libi se iznijeti jasan stav i stvari nazvati pravim imenom ma koliko to smetalo bilo čijem uhu.   

Gospodine Kukić dio stranaka iz F BiH je odlučio da više ne pregovara o Izbornom zakonu dok se ne riješi institucionalna kriza. To su stranke koje sebe zovu probosanskim, da li je mudar tako tvrd stav?

Vrlo teško je govoriti šta je ispravno, a šta nije, kao što je veoma teško ocjenjivati šta je probosansko, a šta nije. U vezi s tim se može iznijeti samo osobni stav i ja mislim da tu odluku dijela političkih partija ne treba osuđivati. Dapače, tom odlukom se htjelo dati do znanja da se ne želi biti priljepak etnonacionalistima u kreiranju budućnosti BiH koja može biti svakakva. Ako ništa drugo treba dati do znanja i domaćim političarima i svjetskim činovnicima da ako ne mogu uticati na rješenja koja će dovesti do drugačije, bolje BiH, da bar ne žele učestvovati u njenom uništavanju. Utoliko bih ja lično bio spreman podržati takve odluke.

Koliko je precizna i utemeljena tvrdnja da je na sceni državni udar, posebno nakon zadnjih odluka u NSRS?

Vrlo blizu smo te teze, vrlo blizu. Kao što predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić reče ovih dana, kada zaključci NSRS budu objavljeni u Službenom listu RS, u tom momentu su na sceni elementi državnog udara, jer se jedan dio BiH izvlači iz države kao cjeline.

Puno je zamjerki na račun međunarodnih medijatora, posebno Matthewa Palmera. Koliko je moguće da odstupa od zvanične politike SAD-a?

Ja Palmera shvaćam kao američkog emisara i onda sukladno tome želim vjerovati da on provodi politiku SAD. Nemam istina dovoljno informacija da bih tu tezu podhranio, ali u slučaju da to nije onda se potvrđuje ova druga kojoj mi posljednjih 25 godina uporno svjedočimo. Ta teza govori da djelovanje emisara može biti u sukobu sa zvaničnim politikama zemlje iz koje dolaze. Ne zato što ne podržavaju tu politiku, nego što vlastitom aktivnošću i rješenjima hoće sebi pretpostavljenima dati do znanja da su uspjeli u zadatku koji im je dat. Time oni zaslužuju promaknuće na više političke funkcije, bez obzira što ta rješenja mogu biti dodatni uteg državi o kojoj se radi, a u ovom slučaju to je BiH. Ako je to namjera gospodina Palmera, onda on radi ono što je radio Holbruk 1995. godine, a to rade i mnogi u posljednjih 25 godina.

Opozicija ima svoju odgovornost za BiH, nas interesuje da li je u F BiH zrela politika koja će shvatiti da se BiH ne gradi u Sarajevu, već u Mostaru, Banjaluci i drugim gradovima?

U zadnje vrijeme sve učestalije vidim sve one koji predstavljaju opoziciju u BiH, iako postoje ideološke razlike zbog kojih u normalnim uvjetima ne bi mogli zajedno funkcionirati. Međutim, trenutno ja mislim da je to dobro. Ako ništa time se stvaraju pretpostavke da se oni koji su personifikacija zla u zadnjih 25 godina pomjere s političke scene.Time se otvara prostor za drugačije razgovore. U politici mora biti spremnosti na kompromis, pa tako ne može sve biti ni kako žele političke partije sa sjedištem u Sarajevu. Mora se razmišljati i o drugim idejama, što uključuje i one iz Banjaluke i Mostara. Ali je važno da se s političke scene potisnu personifikacije zla. U ovom momentu su to SNSD, HDZ i SDA.

Ima li Sarajevo, odnosno Bošnjaci svog Vojina Mijatovića, čovjeka koji je spreman stvari nazivati pravim imenom?

Ja nešto ne vidim u ovom momentu tako hrabra momka u Sarajevu. Nekad mu se divim, a ponekad me strah za njegov i život njegove obitelji, jer za to nije dovoljno samo političko uvjerenje, već ljudska hrabrost koju Mijatović ima kao niko.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je nekim svojim postupcima i izjavama iznenadila javnost, da li je riječ o političkoj nezrelosti, ili ipak o ideološkom opredjeljenju?

Ah, teško mi je o tome govoriti. Gradonačelnica Sarajeva je veoma mlada žena. Prvo je jako upitno da li su to njene odluke, ili se nju izlaže, a iza odluka stoje drugi. Drugo, štošta od onog što je radila, ja bih učinio nešto drugačije, tu mislim na Kazane, ali i još neke druge odluke.