Izlaz iz postojeće situacije u BiH je u eliminisanju velikodržavne politike Srbije i Hrvatske

Piše: Dr.sc. Enver Išerić

Pregovori o ustavnim promjenama i izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine liče na pravu zavrzlamu. Čak ni medijatori SAD-a i EU ne uspijevaju približiti stavove predstavnika političkih partija o ovim važnim pitanjima.

Zašto je to tako?

Zbog toga što se do cilja želi doći potpuno pogrešnim putem. Umjesto da se analiziraju sve slabosti izbornog sistema, postojeće odredbe Ustava Bosne i Hercegovine u koje su ugrađeni mehanizmi blokade rada državnih institucija kao i diskriminirajuće odredbe kojima su građani Bosne i Hercegovine dovedeni u neravnopravan položaj zbog ograničenja biračkog prava, cjelokupan pregovarački proces usmjeren je na rješavanje samo jednog pitanja – legitimnog predstavljanja Hrvata u institucijama Bosne i Hercegovine (Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine).

Osim toga, pregovori su se ograničili na političke stranke u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao da se to pitanje odnosi samo na FBiH. To bi bilo razumljivo samo ako se radi o izmjenama Ustava FBiH. Pošto to nije tako, već se radi o potrebi izmjena Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, onda u punom kapacitetu moraju biti uključene i političke stranke iz entiteta Republike Srpske.

Zbog čega se u pregovorima samo sporadično spominju obaveze Bosne i Hercegovine koje proizilaze iz presuda Evropskog suda za ljudska prava, kojima su utvrđene povrede ljudskih prava na prostoru cijele Bosne i Hercegovine i to sva tri konstitutivna naroda i građana Bosne i Hercegovine koji se izjašnjavaju kao Ostali ? Moramo imati u vidu činjenicu da se svim građanima Bosne i Hercegovine mora iz sva tri konstitutivna naroda i iz reda ostalih osigurati pravo kandidovanja za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

To praktično znači da u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine moraju biti birani Bošnjaci i Hrvati iz entiteta RS, ali isto tako i Srbi iz Federacije BiH. Ostalima također mora biti omogućeno to pravo formiranjem kluba Ostalih u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ili garantiranjem određenog broja mjesta iz kvota konstitutivnih naroda u svakom od postojećih klubova, jer svaki građanin mora imati pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika. i bez neutemeljenih ograničenja  učestvuje u vođenju javnih poslova, direktno ili preko slobodno izabranih predstavnika. 

Ne mogu se implemantacije presuda Evropskog suda za ljudska prava svesti na kozmetičke promjene kojima se formalno daju prava kandidiranja, ali se istovremeno uvode mehanizmi koji onemogućavaju ostvarivanja tog prava.

Kada je u pitanju izbor delegata u dom naroda na entitetskom i na nivou države Bosne i Hercegovine nacionalno izjašnjavanje, u svrhu izbora, treba uzeti kao relevantno izjašnjenje kandidata sa zadnjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Time bi se uklonile postojeće zloupotrebe nacionalnog izjašnjavanja kako bi se u izbornom procesu osiguralo mjesto u određenom klubu doma naroda. 

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je kolektivni šef države, predstavlja sve njene građane i cijelu državu Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga je potpuno neprihvatljivo da članove kolektivnog šefa države biraju građani koji su pripadnici određenog naroda ili iz reda Ostalih. Time se u smislu izgradnje moderne i demokratske države ali i poštovanja osnovnih izbornih, u međunarodnoj zajednici priznatih načela, vraćamo nekoliko stoljeća unazad.

Tako bi praktično doveli u opasnost sam opstanak države Bosne i Hercegovine, imjući u vidu činjenicu da su još uvijek žive nacionalističe i velikodržavne politike Srbije i Hrvatske, a dokaz tome su izjave predsjednika tih država Aleksandra Vučića i Zorana Milanovića koje su uznemirile bosanskohercegovačke građane i koji se bez ikakvog osnova miješaju u unutrašnja pitanja naše države. Oni nisu nikakvi garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, a žele tako da se predstavljaju, čime i opravdavaju svoje postupke, koji su u suprotnosti i sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i sa svim drugim načelima međunarodnog prava koja se odnose na odnose između država kao subjekata međunarodnog prava.

Takva njihova politika je dodatno usložnila političku i bezbjednosnu situaciju u Bosni i Hercegovini i iz ovog nametnutog „vrzinog kola“ možemo izaći samo eliminisanjem velikodržavnih politika susjednih država Srbije i Hrvatske.

Bosna i Hercegovina je suočena sa neviđenom protivustavnom blokadom državnih institucija ali je istovremeno na sceni i blokada implementacije izbornih rezultata na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Sa stanovišta Ustava Federacije Bosne i Hercegovine blokada pokretanja procedure izbora Predsjednika i dva potpredsjednika Federacije nemoguća je od bilo koje stranke ili bilo kojeg kluba u Domu naroda Parlamenta Federacije, jer je za predlaganje liste kandidata dovoljna jedna trećina bilo kojeg kluba u Domu naroda.

To znači da svaki klub ima mogućnost predložiti svoju listu kandidata, pa čak iz jednog kluba mogu biti predložene tri liste kandidata o kojima odlučuje Parlament Federacije BiH, na način propisan Ustavom Federacije BiH. Za Izbor Predsjednika i dvojice potpredsjednika nije potrebna već ustanovljena parlamentarna većina, već bi Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine prilikom predlaganja kandidata za premijera Federacije i ministara u Vladi o tom pitanju trebao razgovarati sa političkim strankama zastupljenih u Parlamentu kako bi se došlo do dogovora , a time i do parlamentarne većine

Ovakvo stajalište proizilazi iz ustavne odredbe ( IV B 2. (1) kojom je propisano:

„Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.