Piše: R. Belko
Evropski komesar za proširenje, kojeg zadugo još biti neće, Oliver Verhelji večeras je ponovo skicirao i ponajbolje oslikao koliko je u srži jalova politika Evropske unije na Balkanu, ali i u brojnim drugim žarištima i političkim klizištima na geopolitičkoj karti svijeta.
Pričao, kaže Verhelji, s Dodikom preko telefona i ponovio mu da mora doći do deeskalacije tenzija, da se moraju zaustaviti retorike koje podrivaju državu, jer ko biva to sve narušava evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine.
Prvo, s Dodikom pričati na telefon je zasigurno naporna stavka u dnevnim planerima komesara i birokrata iz Brisela. Pitajte Zorana Kesića, srbijanskog satiričara, on ima pune ruke posla dok ismijava člana Predsjedništva BiH i njegove načine komunikacije. A Dodik je u školi učio ruski, teško da razumije engleski.
Uz sve to, Dodik odgovara kabadahijski, engleski mu je 'veri difikult', pa se pitam nastaje li sva ova naša problematika zbog šumova u komunikaciji i neartikulisanih zvukova Dodika naspram briselske uštogljenosti komesara.
Drugo, šta bi to nama u Bosni i Hercegovini trebalo da znači kada Verhelji Dodiku kaže da mora doći do deeskalacije tenzija. Pa to su mu rekli svi zapadnjaci koji diplomatski i na drugim misijama posjećuju našu državu. Oni rekli, Dodik se pravio naivan, nevješt, navodno im i opsovao ponekad.
I treće, koja perspektiva druže komesare? Šta ti je to evropska perspektiva Bosne i Hercegovine? Je li evropska perspektiva da brojimo do 2030. godine, pa da nam date rok do 2040. I tako unedogled. Ili nam je perspektiva da budemo tampon zona na kapijama EU dok se odnosi snaga na svjetskoj političkoj karti budu preslagivali.
Komesari, emisari i birokrate Evropske unije, uključujući i postojeću garnituru, dokazali su da i pored svih mehanizama, a oni su vrlo moćni, nisu sposobni riješiti problem u svom predvorju.
I ti problemi neće biti riješeni telefonskim razgovorima sa političkim liderima unutar Bosne i Hercegovine kojima je destabilizacija u osnovi političkog djelovanja. Jer, ako već dvadeset i nešto godina ponavljate tim liderima da moraju prestati s retrogradnom, secesionističkom politikom i oni ne prestaju, baš se pitam s kojim pragmatizmom i optimizmom uzmete slušalicu i hiljaditi put ponovite istu poruku.
Šta očekujete od likova s druge strane telefonske žice? Ili možda ne očekuju ništa, nego to rade kao marketinški trik?
Briselska faza u adaptaciji bh. društva na demokratske tokove trebala je ići uz i poslije dejtonske. Evropska unija trebala je i morala biti sigurno utočište za postranzicijsko društvo Bosne i Hercegovine. Ali ne na način da nam iz državnog krvotoka isisaju radnosposobno stanovništvo, već da nas kao evropski narod prime u svoju zajednicu i zauvijek riješe jedan od gorućih problema.
To se nije desilo, sve više je skeptika da će se ikada i desiti.
Zato gospodo komesari, emisari, birokrate manite se telefoniranja i ubjeđivanja. Ubjeđivanje vam se slabo prima na tvrde bosanskohercegovačke glave. Ovdje to ne može gospodski, mora mangupski, snažno, odvažno. Možda ih je Wigemark jednom na kolače prevario, ali to se teško može ponoviti.
Za razliku od vas briselska gospodo, Vladimir Putin ne diktira Miloradu Dodiku, već ga dozove u Moskvu i nacrta mu šta treba i kako treba da maltretira Bosnu i Hercegovinu, region, Evropu.
Možda biste i vi trebali naučiti tu lekciju. Konačno, nakon svih godina. Jer, predugo nam šarene laže prodajete kao svijetlu budućnost. I nije samo do naših etno čobana, puno je do vas koji ste naučili mjeriti prečnik banane, a nikako da izmjerite prečnik na kojem sežu političke vratolomije Bosne i Hercegovine.
Ako nećete, onda nam to recite. Bt će lakše i nama i vama!