Piše: Ernad Metaj
Otrovne strijelice koje skoro svakodnevno verbalno ispaljuje prema BiH jesu odraz nekulture, drskosti i nepoštivanja naše države od strane predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Međutim, ko god kaže da je Milanović lud, mada tako izgleda, grdno se vara. Zna Milanović dobro šta i zašto to radi. Njegov posljednji ispad sa otkazivanjem dolaska u BiH, jer mu je kako se ispostavilo prema njegovom vlastitom mišljenju ugrožena sigurnost, je samo kulminacija nervoze jer hrvatska diplomatija nije uspjela da odbrani konstitutivnost naroda u tijelima EU.
Priča o ugrožavanju sigurnosti bio je način da se ponovo otvori tema o radikalnim islamistima u BiH. To je priča koju je svojevremeno proturala i bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarević. Očigledno da hrvatska diplomatija igra na kartu straha i emocija kod Evropljana kako bi ih ubijedila da je BiH osim političkog i sigurnosni problem. Pri tome iz Hrvatske nam ovaj put pokušavaju prodati staru igru dobrog i lošeg policajca. Loši je Milanović, jer on to svakako voli, a dobri je hrvatski premijer Andrej Plenković koji se ipak ne prestaje miješati u unutrašnje stvari BiH pričom o izmjeni Izbornog zakona po želji HDZ -a.
Pravo da tvrdimo da Milanović ipak nije lud daje nam podsjećanje na to da se preko hrvatske obavještajne službe SOA željela iscenirati situacija kojom bi se ukazalo da stvarna opasnost od radikalnih islamista u BiH zaista postoji. Misija nije uspjela jer pritisak na državljanina BiH koji radi u inostranstvu da preuzme oružje i eksploziv u Doboju koji bi ostavio kod Mesdžida u Stranjanima kod Zenice kako mu porodicu ne bi maltretirali na granici nije uspio.
Ovog puta SOA je bila opreznija. Predsjedniku su samo napisali da u BiH ne bi bio lijepo dočekan. Za to objektivno Milanoviću nije trebala obavještajna služba, jer nemoguće je po nekome stalno pljuvati i očekivati da te dočeka sa cvijećem.
Sigurno je da će Milanović nastaviti slati otrovne strijelice prema BiH, jer i dalje računa na podršku u svojim stavovima od političara i kvazianalitičara iz RS-a poput Dževada Galijaševića. Samim tim su namjere jasne, jer je Milanović među sve rjeđima koji u politici predsjednika SNSD Milorada Dodika ne vide opasnost po mir i stabilnost. Jasno je i da ovog puta probosanske stranke ne trebaju odustati od čvrstog stava da se dok god postoje neprijateljski udari na BiH više ne smije odstupiti ni milimetra po pitanju pregovora oko Izbornog zakona i ustavne reforme. Očigledno je da zajedništvo probosanskih stranaka neprijatelje BiH čini nervoznim, baš kao i činjenica da još niko nije nasjeo na provokacije kojima bi da se izazove incident.
Iz BiH je važno uvijek iznova slati sliku da Islam u ovoj zemlji nema veze sa radikalistima sa istoka koje podržava i proizvodi zapad. Bošnjaci iz BiH su Evropljani i pripadaju EU, a tamo se poštuju ljudska prava, ne samo vjerske slobode.