Dodik se neće zaustaviti hurmama s Istoka i šetnjom po Doboju

Piše: Ernad Metaj

Tužni su populistički igrokazi bošnjačkih političara koji osim vlastite promocije malo rade da se konkretno pomogne u odbrani interesa BiH. Mnogo je lajkova na društvenim mrežama prikupio Šemsudin Mehmedović iz SDA jer je „hrabro“ otišao u Doboj iako mu je Dodik poručio da će biti uhapšen.

Predsjednik njegove stranke istog dana je najavio da će se „podići“ islamske zemlje da brane interese BiH. Izetbegović je pri tome (ne)potrebno uputio zahvalu opoziciji u RS koja je odmah zagalamila jer sumnjaju da joj se namjerno kopa grobno mjesto pominjanjem u istom tekstu s islamskim svijetom. 

(Ne)svjesno i (ne)namjerno bošnjački političari na ovaj način nastavljaju praksu nabacivanja lopte na volej Miloradu Dodiku što je BiH u značajnoj mjeri dovelo u najtežu poslijeratnu situaciju. BiH je na ivici raspada, a političke elite opet neracionalno stvaraju dojam kod Bošnjaka da bi u eventualnom sukobu bili snažniji od neprijatelja. 

U trenutku potpune političke defanzive umjesto da se podeblja interes Velike Britanije, Njemačke i SAD-a za BiH, traže konkretne garancije za mir i stabilnost dio bošnjačke politike upecao se na priču o islamu i muslimanima čime se samo ide u prilog onima čiji cilj je radikalizacija odnosa na Balkanu. Svima je jasno da Dodik svakodnevno sije mržnju i zlo čime izaziva reakciju kojom bi okrenuo matricu i sebe i RS predstavio kao žrtve „muslimanske politike“.

U taj folklor podizanja nacionalnog ega uklopila se i poruka bivšeg ratnog komandanta i federalnog zastupnika Hamdije Abdića Tigra o spremnosti da se BiH sačuva po cijenu života. 

Previše je krvi popila bosanska zemlja, previše je kostiju nevinih žrtava progutala da bi se nakon samo 25 godina opet pričalo o ratu. BiH se ne brani samo puškom! To nikako da shvate bošnjačke elite izgubljene u vrtlogu korupcije i nepotizma kojim su otupili političku oštricu, ali i poljuljale povjerenje i razumijevanje „prijatelja“ iz međunarodne zajednice koji su vjerovali u spremnost da se gradi evropska budućnost BiH. 

Ismijavala je bošnjačka politika i javnost predstavništva RS-a u SAD i Rusiji. Potcjenjivala se spremnost komšija i evropskih desničara da budu otvorena podrška Dodiku u njegovom secesionističkom pohodu „mirnim putem“. Konkretni rezultati su ipak postali vidljivi, Kina i Rusija osporavaju visokog predstavnika u BiH, Mađarska obećava 100 miliona eura pomoći RS -u. Objektivno više je to od hurmi koje je isposlovala bošnjačka diplomatija s istoka od kojeg se očekuje pomoć i podrška.

Hurme su stigle, podijelile se, ali život u BiH nije nimalo sladak, naprotiv svakim danom gorki okus postaje sve snažniji. Novi sukob bi bio samo kulminacija koja je sve izvjesnija u odsustvu neophodne diplomatske ofanzive. 

Za sada probosanske snage su koncentrisane u Dubaiju iz kojeg su stizale snažne političke poruke lidera NIP-a Elmedina Konakovića kojima je branio silnu svitu sretnika kojima je Vlada KS platila put na EXPO.

Od većine njih na društvenim mrežama dobijamo uglavnom fotografije s plaža koje su ipak primamljivije od paviljona BiH. U Dubaiju BiH je pokazala snagu prema RS-u, na domaćem terenu stvari su drugačije, korak po korak Dodik provodi svoju političku agendu čiji krajnji cilj je raspad BiH.

Kratka diplomatska ofanziva onih koji vole BiH dala je početne rezultate, ali za pobjedu u političkom ratu treba puno više od „blickriga“. Na strani onih koji vole BiH su civilizacijske i demokratske vrijednosti, presude Evropskog suda za ljudska prava za čije ostvarivanje je ipak potrebna kontinuirana diplomatska ofanziva koja je izostala.

Bez nje došlo se u situaciju da je krajnje vrijeme da se „prijatelji“ posjete i podsjete, da se dobiju čvrste garancije o sprječavanju nestanka jedne evropske države. Vrijeme je da se pokaže da postoje snage u BiH koje žele pobijediti korupciju i kriminal, koje neće provoditi nepotizam. Bez toga Dodik će uspjeti u naumu da stvori novo faktičko stanje na terenu. Tada, kao ni sada hrabri odlazak Mehmedovića u Doboj i galama iz Sarajeva i Krajine neće pomoći.

Nesposobnost bošnjačke pollitike da se izdigne iznad uloge žrtve prijetnja je da se historija ponovi.