Memorandum SANU 2 je problem, nije zabrana negiranja genocida i zločina

Piše: Ernad Metaj

Dijagnoza fra Mirka Majdandžića da u BiH živimo vrijeme u kojem se drugi ne želi ispravno ni razumjeti, nažalost potvrdio je i susret ambasadora Kvinte s državnim parlamentarcima. Opet se problematizira ono što nikome civilizovanom i zdrave pameti ne bi bilo sporno, a to je zabrana negiranja genocida i svih zločina u BiH.

Umjesto da se od Tužilaštva BiH traži procesuiranje odgovornih za jednostrano poništavanje državnog zakona u RS-u na sto se opet stavlja trgovanje i kopanje po ranama svih žrtava u BiH. Opet se na genocidu i zločinima traži kompromis u BiH.  Put ka tome je “poništiti zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina koji je krajem jula nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, te u državnom Parlamentu donijeti novi, ali izmijenjenog teksta do kojeg će se doći kompromisom”.

Opet je pogrešna računica stranaca koji vjeruju da bi time odobrovoljili predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da deblokira rad državnih institucija. Naivno je trenutnu situaciju u BiH svoditi na problem Inzkovog zakona, jer isti nije ništa drugo nego jedno od sredstava za pokretanje i provođenje Dodikove secesionističke politike. 

Poništavanje izmjena Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida i svih zločina samo bi bio dodatni vjetar u leđa onima koji ruše BIH. Takav potez, posebno prije nego što bi se u Parlamentu BiH usvojio novi zakon samo bi dodatno raširio virus mržnje za koji  Majdandžić smatra da je ljudima davno stavljen pod kožu i da ih još drži. A drži ih jer se konstantno generira atmosfera straha koja je olakšana etničkim čišćenjem teritorija, pa je sve manje multietničkog komšiluka.

Stranci neće, ili ne shvataju, da političari koji su 25 godina sijali mržnju i razdvajali ljude ne mogu napraviti civilizacijski iskorak. Oni na mržnji i sukobu opstaju. Osim toga poništavanje Inzkovog zakona bez prethodnog usvajanja novog bilo bi međunarodno priznavanje delegitimizacije visokog predstavnika u BiH, a što je Dodikov cilj.

Međunarodni predstavnici ako imaju dobre namjere prema BiH, a želimo vjerovati da je tako trebali bi pročitati SANU 2. Vidjeli bi da Dodik radi po nalogu i da su njegove izjave recital iz napamet naučene pjesmice. Tada bi im bilo jasno da Dodik ne blefira i da će ići do kraja, jer je to prvenstveno u interesu snaga koje ne žele dobro EU.

Vrijeme je da Milorad Dodik, ali i svi političari u BiH koji su svoj prosperitet gradili na destrukciji sistema i ljudskih vrijednosti konačno dobiju šamar iz EU i ostatka civilizovanog svijeta. Vrijeme je da međunarodna zajednica istinski pomogne u zbližavanju ljudi u BiH, jer kako kaže dobri fratar Majdandžić:

“Ovo bi vrijeme trebalo biti da preispitamo svoje komunikacije, relacije prema drugim ljudima. To je stvarno važno. Odnose prema ljudima koji žive u BiH, Fojnici, pored samostana neću praviti prema političkim mišljenjima, nikad neću praviti na osnovu nekog napisa, pa čak ni vijesti nego ću ih praviti na osnovu onoga što s tim čovjekom doživim. Da bih s njim mogao komunicirati ne trebamo se bojati jedan drugoga. Trebamo praviti susrete, moramo se družiti zajedno i ne podleći da nas zaraze”.

Ako se u BiH ne zaustavi širenje virusa mržnje onda smo svi u problemu. Novi sukob u BiH nije nerealan, a trebala bi se zabrinuti i EU, jer vatra blizu njenog dvorišta lako se može proširiti. Trenutno u Evropi ne fali onih kojima bi to bilo po volji.