'Marići' koji relativiziraju rastuće zlo u BiH opasniji su od SNSD-a i HDZ-a

Piše: Ernad Metaj

SNSD i HDZ, Mostar i Banja Luka, ovih dana su opet čvrsto povezani ideologijom zla koja se samo manifestira na različite načine. HDZ i SNSD pod krinkom obračuna s komunistima čiji istaknuti članovi su nekada bili njihovi lideri šire mržnju i netrpeljivost prema svim narodima koji su na određenom teritoriju manjina.

Pri tome ljubav između Milorada Dodika i Dragana Čovića samo je njihov interesni čin od kojeg Srbi u Mostaru, niti Hrvati u RS-u imaju bilo kakve koristi. Dodik i Čović su prijatelji, a Srbi i Hrvati to ne mogu biti. Zajednički neprijatelj su im Bošnjaci čiji politički predstavnici poput predsjednika Gradskog vijeća Mostara Salema Marića iz SDA i dalje relativiziraju fašizam nadajući se da tako ipak mogu održati kakve takve koalicijske odnose.

Zna se ko i zašto često skrnavi Partizansko groblje u Mostaru. To je djelo mladih fašista, uličnih huligana unaprijed amnestiranih od strane vlasti koja pod političkom kontrolom drži MUP HNK. Nove su to generacije „ustaša“ zadojenih mržnjom od strane dijela politike i društva koji imaju svoje jatake u dijelu političkih predstavnika Bošnjaka. To su djeca čiju glavu „političari drže na panju“. Slikovito je to demonstrirano tokom napada članova navijačke grupe Ultrasi na mostarsku Mahalu odakle su napadači jedva izvukli živu glavu.

Mržnja koju politika proizvodi u Mostaru već je dovela do nacionalnih sukoba, ali to politički predstavnici SDA zbog udjela u vlasti zaboravljaju pa fašizam i dalje relativiziraju. Za Marića novi kukasti krstovi kojima se skrnavi Partizansko groblje nisu stvarna slika Mostara. U gradu na Neretvi samo u očima političara na vlasti cvjetaju ljubav i tolerancija, baš kao što se ovih dana pokazalo u Janji, Srebrenici, Prijedoru, Banjaluci....

Pucnje oko džamija, četničku koreografiju tokom Božića kojima se žele prestrašiti povratnici predsjednik SNSD-a Milorad Dodik vidi tek kao čin pojedinaca koji treba procesuirati. Demantuje ga opravdana sumnja predstavnika Stranke za BiH iz Prijedora da su provokacije organizovane jer su provokacije Bošnjaka i veličanje ratnih zločinaca koji su se desili ispred gradske džamije bile uz policijsku pratnju srpskih ekstremista.

Da je relativizacija zla samo politička mantra dokazao je i defile policijskih jedinica RS-a koje bi valjda trebalo da štite sve građane RS-a.

-    Za krst, za krst Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića! - pjevali su specijalci koji bi trebali štiti sve građane RS-a.

Pjesmom u kojoj se kaže da „Srba ima više nego lista, nema više komunista“ MUP RS pristao je da se javno oboji četništvom čime se i institucionalno šalje poruka drugim narodima da RS nije pravljena kako bi bila njihov dom. 

Fašizam je u BiH davno digao glavu, i to je složio se Marić, ili ne, slika Mostara, Banjaluke i svih gradova u BiH gdje se provokacije i incidenti više ne dešavaju sporadično. Marić kao eksponent politike SDA koja je sa HDZ-om godinama uspješno dijelila ljude u Mostaru i jedino uspješno građane oslobađala javnih dobara prebacujući ih u ruke stranačkih tajkuna, trebao bi konačno priznati vlastite greške i prestati relativizirati zlo koje opasno prijeti da dovede do sukoba širih razmjera. Za razliku od Marića i njemu sličnih čiju politiku odavno hrane međunacionalni incidenti mnogi povratnici odavno ne spavaju mirno. Marićev i zadatak svih političara kojima je iskreno stalo do mira i suživota u BiH trebalo bi da bude odlučno suprotstavljanje politikama koje svoj opstanak i kampanju baziraju na djelovanju ekstremista na terenu.

Sve ono što danas živimo u BiH podsjeti me na status Ahmeda Burića na Facebooku nakon objavljenih izbornih rezultata 2018. godine. Očajan Burić je napisao: „EU nas neće, sami ne znamo. Sretne vam još četiri godine ovoga. Ko ostane zadnji, neka ostavi ključ u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država.”

Iz ove perspektive pokazala se proročanska sposobnost Burića, koji bi ove godine mogao biti još očajniji ako se ne osigura elektronsko glasanje i brojanje listića na sljedećim izborima. Ako politike koje nas 25 godina dijele i drže u mraku ne budu kažnjene onda ključ ne treba nigdje ni ostavljati jer nećemo imati šta otključavati.