Konstitutivni neće jesti Izborni zakon, rast cijena prijeti da ćemo se boriti za pre(O)stale

Piše: Ernad  Metaj

Svi prognoziraju hoće li biti rata, šta će biti s izborima, na koju je nogu ustao visoki predstavnik u BiH, samo je predvidljivo da će život u BiH biti još teži. Na to nas ne upozoravaju političari, o tome vrište skoro svakodnevne promjene cijena u marketima, na pijacama, stovarištima, benzinskim pumpama.

Dvije prosječne plaće ne mogu pokriti troškove jedne potrošačke korpe u BIH. Ona je u posljednjih mjesec dana porasla za 75 maraka. Inspekcijski organi u F BiH tokom 2021. su evidentirali 510 nepravilnosti u formiranju cijena i marži. Izdavani su prekršajni nalozi, izricane opomene, a divljanje cijena je nastavljeno. U godini kada se vlasti hvale rekordnim punjenjem budžeta građani sve teže sastavljaju kraj sa krajem.

Političari se ne brinu, a i što bi kada su, iako to izgleda apsurdno, budžeti sve puniji. Pad potrošnje građana vlast ne osjeti jer se kompenzuje povećanjem PDV-a koje prati rast cijena. S druge strane opet je aktuelizirana priča da se novac od akciza ne usmjerava na gradnju puteva već na krpljenje budžetskih rupa. Krpe ih građani koji sve više kao u šali ne brinu koliko automobil troši jer će oni sipati goriva za 50 KM. Od toga država uzme 24 KM. Od prikupljenog novca u BiH se mogla išarati mrežom autoputeva, a u praksi ne može da završi ni jedan koji je započet.

Oni koji se busaju u prsa navodnom spremnošću za rat davno su devastirali robne rezerve. Nisu oni zaboravili da vojska mora imati logistiku, samo ih nije briga. Svakako oni i njihova djeca neće ratovati. Devastirala je politika i poljoprivredu. Meso nam je sve skuplje i sve ga više uvozimo. Znaju političari na vlasti da se i u ratu najbolje zarađivalo na švercu. Ipak u rat se ne ide bez posijanih njiva jer gladna vojska kad tada prestane slušati gospodara. 

U BiH građani još uvijek ćute i trpe. Da sam vlast ne bih se radovao. Ima ona narodna kada sultan uvodi sve veće namete dok se narod buni. Kada je zašutio sultan je naredio da se stege popuste. 

Da nije dobro čini se opet je prvi shvatio predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Za tren se pustio secesionističke politike izražavajući brigu zbog pada životnog standarda građana. Mase se ipak ne mogu vječno hraniti samo nacionalizmom niti se penzioneri mogu više lagati jer par maraka na penziju u trenutnom valu poskupljenja ne znači ništa.

Ne može se više lagati ni radnik u realnom sektoru čiji minimalac više nije dovoljan ni za režija. Ne može se više samo hraniti budžetska vojska, a računati da će radnici i seljaci vile i motike i dalje biti spremni podići isključivo na slične sebi koji se samo drugačije zovu i različito vjeruju.

Zato one političke partije koje istinski žele promijeniti stanje u BiH trebaju prestati navoditi vodu na mlin vladajućih stranaka pristajanjem na prazne priče o izbornom zakonu dok se urušava država i standard građana. Time oni samo pomažu da odgovorni za sve lošiji život u BiH ostanu na vlasti jer bi dobili alibi da opet krenu od početka. Bez toga biće sve skuplje biti Hrvat, Srbin, ili Bošnjak, pa nas više neće morati brinuti prava Ostalih, već preostalih. Jednu vojsku u BiH ne možemo da hranimo, a lažemo se da bi mogli tri.