Nuklearni reaktori bili bi u zonama borbi: Rat Rusije i Ukrajine bi razorio svijet!

SARAJEVO, (Patria) - Nova ruska invazija na Ukrajinu mogla bi da stavi nuklearne reaktore na prvu liniju vojnog sukoba, piše Kreg Huper, koji se bavi temama odbrane, biološkim, radiološkim i nuklearnim izazovima, u članku za Forbs.

Svijet, kaže, potcjenjuje rizik od konvencionalnog rata punog obima koji bi mogao da izazove katastrofalan kvar reaktora, izazivajući regionalnu vanrednu nuklearnu situaciju bez presedana.

Prijetnja je stvarna, ukazuje. “Ukrajina u velikoj mjeri zavisi od nuklearne energije, održava četiri nuklearne elektrane i upravlja uništenom nuklearnom lokacijom u Černobilu.

U novom velikom ratu, svih 15 reaktora u ukrajinskim nuklearnim postrojenjima našli bi se u opasnosti”, navodi Huper.

Otkako je čovječanstvo prvi put upotrijebilo atom, svijet je doživio dvije „velike“ nesreće – Černobil i katastrofu u Fukušimi u Japanu.

Ruska invazija, zajedno sa produženim konvencionalnim ratom širom Ukrajine, mogla bi da izazove više nesreća za svega nekoliko dana i to do “nivoa 7” na skali Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Takva nepredviđena situacija izazvala bi, procjenjuje Huper, masovni egzodus izbjeglica i mogla bi da učini veliki dio Ukrajine nenastanjivim decenijama.

Pretvaranje Ukrajine u distopijski pejzaž, ispresijecana radioaktivnim zonama bio bi ekstreman metod da se dobije odbrambena zona koju, čini se, želi ruski predsjednik Vladimir Putin.

Upravljanje ogromnom migracionom krizom usmjerenom na Zapad i čišćenje životne sredine bi godinama obuzimalo Evropu.

To bi odvratio pažnju evropskih lidera i osnažio nativističke vlade koje imaju tendenciju da budu usklađene sa nižim interesima Rusije, dajući Rusiji previše prostora za disanje dok se država nalazi na ivici tehnološke, demografske i finansijske iscrpljenosti.

Iskreno rečeno, integritet ukrajinskih nuklearnih reaktora je strateško pitanje, kritično i za NATO i za države koje nisu članice NATO-a.

Izazivanje teške radiološke nezgode u strateške svrhe je neprihvatljivo, ukazuje u tekstu.

“Namjerno izazivanje nuklearne katastrofe, sprječavanje mjera da se ublažili ili omogućavanje reaktorima da se namjerno tope i potencijalno kontaminiraju šire dijelove Evrope jednostavno bi bio nuklearni rat bez bombi”, smatra Huper.

Rusija je, podsjeća, više puta koristila Ukrajinu da testira koncepte za ratovanje u „sivoj zoni“, gdje napadač nastupa odmah iza praga otvorenog sukoba.

S obzirom na očigledan interes Rusije za krstareće rakete na nuklearni pogon koje izbacuju radijaciju, robotske podvodne bombe sa radiološkim ispadnim opterećenjem, destruktivne anti-satelitske testove i drugo nihilističko oružje koje šteti svijetu, aktuelna ruska “druženja sa ratom” u “sivoj zoni“ u Ukrajini može, za ostatak Evrope, postati stvar procjene količine jonizujućeg zračenja koje apsorbuju ljudi.

Ukrajinska nuklearna elektrana Zaporožje predstavlja poseban rizik.

To je druga najveća nuklearna elektrana u Evropi (u suštini povezana sa francuskim reaktorskim kompleksom u blizini Kalea) i jedna od 10 najvećih nuklearnih elektrana na svijetu.

Lokacija je malo zaštićena, a šest reaktora sa vodom pod pritiskom VVER-1000 lako bi mogli biti upleteni u bilo koju rusku invaziju.

Ako dođe do rata, borba će se voditi blizu. Nuklearna elektrana u Zaporožju nalazi se samo 321 kilometar od linije fronta u regionu Donbasa i nalazi se na teško odbranjivoj istočnoj obali rijeke Dnjepar.

Osim geografskih opasnosti, elektrana osigurava oko četvrtinu ukupne električne energije Ukrajine.

S obzirom na važnost električne energije, menadžeri postrojenja neće biti voljni da je zatvore, osiguravajući reaktore tek u posljednjoj mogućoj sekundi.

Osim toga, eventualni sajber napad iz Rusije mogao bi da izazove kvar na elektrani i prije nego što bitka stigne do kapija reaktora.

Direktno bombardovanje bi moglo da izazove ozbiljna oštećenja zaštitnih struktura reaktora. Dok su same strukture reaktora jake, ratovanje u elektrani moglo bi usmrtiti ključno osoblje i uništiti komandno-kontrolne strukture, senzore za nadzor ili kritičnu infrastrukturu za hlađenje reaktora.

Ako reaktori pretrpe bilo kakve operativne anomalije, upravljanje krizama biće teško, ističe Huper. Infrastruktura za podršku potrebna za sigurno upravljanje reaktorom će se urušiti tokom sukoba.

Rizici su veoma visoki. Svijet se nikada nije suočio sa nekontrolisanim kvarom u velikoj nuklearnoj elektrani. Veoma realna perspektiva produženog i neublaženog incidenta u elektrani sa šest reaktora u ratnoj zoni morala bi biti tema hitnih konsultacija širom Evrope i NATO-a.

Nuklearne katastrofe su rijetko lokalizovani događaji.

Kada se Černobil dogodio, Putin je uživao u KGB-u u istočnoj Njemačkoj. On svakako mora da se sjeti da je nesreća izbacila snop opasnih radioaktivnih zagađivača u vazduh, šireći kontaminaciju i strah širom Evrope.