Čovićev vatromet BiH (ni)je poveo u EU, s Dodikom se okrenuo rušenju države

Piše: Ernad Metaj

Mostarski vatromet kojim je proslavljena predaja aplikacije Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji danas nakon šest godina više izgleda kao paljenje vatre koja prijeti da proguta državu. Konkretnim primjerom to nam je pokazao član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kada nije dao da se helikopterima gase požari u BiH, nakon čega je razbuktao i političke vatre u kojima želi da nestane država od koje godinama prima plaću. U tome mu svojski pomaže nosilac evropskih vrijednosti Dragan Čović koji je umjesto na obećanom kandidatskom statusu više radio na oživljavanju zločinačke tvorevine Herceg Bosne.

Evropski put BiH iz ove perspektive optimisti vide kao stajanje u mjestu, a pesimisti kao hod unazad. BiH u ovom trenutku izgleda bliže 1992. godini, koja je donijela mrak i stradanja, nego budućnosti u EU koja garantuje razvoj demokratije, ali i mir. Rezultat toga je da su brojni građani, posebno mladi ljudi prestigli državu na putu ka EU bježeći pred pomahnitalim politikama u BiH koje nikome osim sebi ne nude nikakvu perspektivu. Umjesto na reformsku agendu i ispunjavanje 14 evropskih prioriteta političari su sve resurse usmjerili na ponovno razbuktavanje nacionalizma i podjela.

Reforme u BiH su sahranjene, ali nisu mrtve, a država je na aparatima! U najkraćem to bi bio rezime šestogodišnjeg zavaravanja o evropskim integracijama. U međuvremenu stigao je i koronavirus u kojem su vlasti BiH samo potvrdile svoju spremnost žrtvovanja građana stavljajući BiH u vrh zemalja po smrtnosti od virusa. Ko hoće biti pošten zna da veliki broj građana nije umro zbog korone, ubio ih je i virus korupcije, kriminala i nacionalističkih politika. Samo bolesni umovi mogli su dokazivati nefunkcionalnost BiH preko blokade nabavke vakcina koje su sebi osiguravali drugim putem.

Za razliku od domaćih vlasti koje su ostale dosljedne uništavanju svake perspektive BiH i njenih građana evropske diplomate su kada je riječ o našoj zemlji pokazale nedosljednost i neprincipijelnost. Dokazanu moć „zavrtanja ruku“ iskazanu na usvajanju akciza na gorivo kako bi se osiguralo vraćanje međunarodnih kredita odlučili su da ne koriste na ispunjavanju prioriteta koje su nametnuli BiH. Pod izgovorom, istina logičnim, da je napredak BiH posao domaćih političara iste su ohrabrili za nove destrukcije koje su kulminirale prijetnjom raspada države.

Birokrate iz Brisela su, htjeli to priznati, ili ne, na primjeru BiH iskazali nejedinstvo same unije dajući vjetar u leđa secesionističkim snagama da krenu u rušenje i ono malo institucija koje su ličile na napredak ka EU. To se najbolje vidi na primjeru VSTV -a čijim urušavanjem se pravosuđe dodatno gura pod političku kontrolu, a što je bila najviše isticana zamjerka iz Brisela.

Umjesto da se ujedine oko gašenja vatri u BiH predstavnici EU su dozvolili da prvo poraste ruski utjecaj preko evropskih desničara u BiH. To je ostavilo dojam da Brisel izgleda mlako i nevoljno. Pustili su da zamre priča o borbi protiv korupcije i reformi javne uprave, a njihovi desničari guraju agendu prema kojoj bi Izborni zakon BiH trebao biti jedno od najvažnijih pitanja na putu ka EU.

Pri tome dio evropskih diplomata se otvoreno stavio na stranu HDZ -a zanemarujući vlastite institucije koje su kao prioritet utvrdile otklanjanje diskriminacije po presudama Evropskog suda za ljudska prava kojima je utvrđeno da sistem konstitutivnosti daje nejednaka prava ljudima u BiH. 

EU je u BiH do sada potrošila preko 3,5 milijarde KM. Ako je suditi po efektima bacili su novac, ali i imali povjerenje u pogrešne ljude. Političari u BiH ne žele u EU, građani misle drugačije. Njih 75 posto još uvijek vjeruje da bismo tamo živjeli mirnije i bolje. Upravo oni bi trebali biti obaveza EU da promijeni svoju politiku.