Tužiteljima Tužilaštva BiH 'folklor' opasniji od secesionizma!

Piše: Ernad Metaj

Tužilaštvo BiH koje je „palo“ na predmetu četnika koji se okupljaju u Višegradu sada otvara predmet o okupljanju uniformiranih lica sa zelenim beretkama u Bužimu. Bez želje da sporimo potrebu i opravdanost, ali nekako se stiče dojam da se tužiteljima „folklor“ u ovom trenutku čini opasnijim od secesionizma kojim je značajno isprovociran. 

Čudno je da su u Tužilaštvu BiH naglo oživjeli nakon Bužima i da su im sporni vjerski uzvici dok uporno šute na konstantno vrijeđanje Bošnjaka od strane Milorada Dodika kojim se raspiruje mržnja. Pravno o skupu u Bužimu sud će reći svoje, ali bez obzira na to organizatori bi trebali staviti prst na čelo i pošteno ocijeniti da li bi poruka koju su htjeli poslati mogla imati negativne posljedice po državu koju su bužimski borci srčano i iskreno branili tokom agresije.

Jasno, ponekad je „silu“ neophodno pokazati onima koji neće mir, ali ima i ona stara um caruje dok snaga klade valja. Okupljanje u Bužimu gdje su se ranije obračunali sa Deda Mrazom i jelkom možda jeste izraz snage i odlučnosti ljudi poklonjenih vjeri, ali je i odličan povod da oni koji ne vole BiH okrenu po svome. Godinama unazad srpski i hrvatski nacionalisti koji veličaju ratne zločince i negiraju genocid opravdanje za novi nasrtaj na BiH i njene institucije žele predstaviti neopravdanim strahom od islamista. 

Godinama im ne ide za rukom jer se pokazalo da je bosanski islam manje radikalan od onih koji ga srozavaju. Zato je dobro prisjetiti se impresije hrvatskog novinara Drage Hudelista srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem koji mu je nakon intervjua podcrtao važnost bliskosti i savezništva Srba i Hrvata, posebno u BiH.

- Kad sam Vučića upitao misli li, kada o tome govori, na suradnju i savezništvo Srba i Hrvata i u mogućim ratnim okolnostima, u BiH, odgovorio mi je da računa, uz ostalo, i na to, napisao je Hudelist.

Nedavno je Milorad Dodik koji svojom politikom BiH uporno provocira novi sukob izjavio kako ga uz Srbiju dobro razumije i Hrvatska. Svojom izjavom da Srbi neće živjeti u zemlji radikalnog islama Dodik ustvari nikada nije prestao napadati BiH, baš kao što su to činili iz političari iz susjedne Hrvatske među kojima su prednjačili Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović. Vučić je suptilniji, on priča o miru i pomirenju Bošnjaka i Srba puštajući odane mu kerbere da laju čak i takve gluposti da su islamisti iz BiH srušili tornjeve u New Yorku.

Taktika da se međunarodni faktori uvjere strahom od islamskog terorizma naišla je na podršku radikalnih desničara koji su po budućnost EU opasniji od bilo kojeg ISIL-ovca. Pokazuju to i izvještaji o mjerenju terorističkog utjecaja u svijetu prema kojima je BiH napravila najveći napredak.

Neprijatelje BiH demantovale su činjenice pa se tako u Hrvatskoj mediji posljednjih dana pitaju gdje je nestalo 10.000 terorista iz BIH. Ranije je propala propaganda BIA o planiranom atentatu na Dodika, Vučića i Vulina od strane vehabija. Nije prošla priča ni o terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku jer ostala je sumnja da se radi o osveti čovjeka kojem je srpska policija u ratu ubila oca i još 750 Bošnjaka.

Nakon toga u nekoliko stručnih analiza jasno je konstatovano kako je radikalizacija na Zapadu vjerovatnija nego na Balkanu kao postojbini evropskog islama. To ipak ne znači da Zapad nije oprezan, o čemu svjedoče izvještaji koji su se prošle godine našli pred zvaničnicima SAD-a i Njemačke. U njima je, istina futuristički, alarmirana situacija u vezi rasta vehabijskih pokreta prvenstveno na Kosovu, ali i u BiH.

To otvara i dilemu oko kršenja ljudskih prava dvojice profesora islamskih nauka koji su sa 20 – ero djece klanjali u snijegu na Trebeviću nakon čega im je policija napisala prekršajni nalog. To jeste kršenje ljudskih prava, ali je istovremeno, s obzirom na aktuelnu situaciju i nepotrebno izlaganje opasnosti djece koju su profesori vodili sa sobom. Hrabrost profesora da se bore za svoja prava jeste podigla emocije kod mnogih Bošnjaka, ali na međunarodnom planu može biti kontraproduktivna jer se opet veže za vehabije, a suštinski je potpuno drugačiji i umjereniji.

Zato je važno da Bošnjaci budu ono što vijekovima na ovom prostoru jesu i time daju doprinos tačnoj tezi profesora Nerzuka Ćurka da glavna prijetnja u BiH nije islamizam, već nacionalizmi koje preferiraju političari. Jednako opasna je i korupcija što uporno ponavlja specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar koji bi morao znati da su je uglavnom proizveli nacionalisti na vlasti.

Zato se i dalje mora nastaviti sa politikom nenasjedanja na incidente onih koji bi samostalnu RS i onih koji bi oživjeli HZHB nastalu na udruženom zločinačkom pothvatu. To nisu nosioci evropskih vrijednosti i baš zato treba uporno insistirati na njima.