Šabotić: Više od 150 godina traje uzurpacija zemljišnih posjeda u BiH

(Patria) - Od sredine 19. stoljeća agrarno pitanje je jedno od najsloženijih i najosjetljivijih pitanja u Bosni i Hercegovini, kazao je na sesiji Kruga 99 na temu 'Od agrarne reforme do udara na državnu imovinu' prof. dr. Izet Šabotić s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

"Sultanovim Hatišerifom od Gilhane 1839. godine, ukinut je timarsko-spahijski sistem, nakon čega je došlo do zaoštravanja odnosa između zemljoposjednika i zemljoobrađivača. Zemljoposjednici su uglavnom bili muslimani, a zemljoobrađivači hrišćani. Nasrtaji na zemljišne posjede povezani su sa nacionalnim pokretima i izraženoj ekspanziji prema Bosanskom ejaletu od strane susjeda. Osmansko carstvo svjesno složenosti ovog pitanja pokušalo je isto urediti donošenjem seta propisa iz oblasti agrara s ciljem sprečavanja izmjene vlasničkih odnosa, čemu su težili seljaci hrišćani, potaknuti nacionalnim idejama i velikodržavnim projektima iz Srbije i Hrvatske. To je dovelo do radikalizacije odnosa, što je rezultiralo ustankom hrišćana seljaka u Bosanskom ejaletu 1875. i otvaranjem Velike istočne krize, koja je završila Berlinskim kongresom i okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske.

U vremenu austrougarske uprave od 1878 do 1918., pitanje zemljišnih odnosa u Bosni i Hercegovini je zadiralo u sferu ekonomskih, socijalnih, ali i nacionalnih i političkih odnosa. Na snazi su ostali osmanski propisi, pri čemu je posebnu važnost imao Zakon o otkupu kmetova, donijet 1876. godine. Od značaja za zemljišno-vlasničke odnose bilo je donošenje Gruntovničkog zakona 1884. godine, čime je priznato pravo vlasništva nad čifčijskim (kmetskim) selištima i ova zemlja se nalazila pod zakupničko-čifčijskom obradom, dok je beglučka zemlja bila potpuno slobodno beglučko vlasništvo. U ovom vremenu čifčije su sve više nasrtali na čifčijska selišta, pokušavajući dobiti ista u vlasništvu. To je dodatno zaoštrilo odnose između čifčija i zemljoposjednika. Iz tih razloga, austrougarska vlast je donijela 1911. godine Zakon o fakultativnom otkupu kmetova. Po osnovu navedenih propisa, do početka Prvog svjetskog rata otkupljeno preko 350.000 ha čifčijskih (kmetskih) selišta.

Na taj način, došlo je do promjene vlasništva zemljišta u korist pravoslavne seljačke komponente. Pred kraj Prvog svjetskog rata pravoslavno seljaštvo je nasrtalo na imovinu begova, nasilno uzurpirajući velike površine zemlje. U tom pogledu, monarhistička vlast K SHS je donijela niz propisa, među kojima i Predhodne odredbe 20. februara 1919. godine najavljujući radikalno rješavanje seljačkog pitanja, što je podrazumijevalo legalizaciju uzurpirane i otete zemlje bošnjačkih zemljoposjednika.

Kako bi se opravdala navedena pljačka, vlast je donijela propise koji su doprinijeli daljoj uzurpaciji čifčijskih selišta i begluka. Cilj je bio slomiti veliko-posjednički begovski sloj u BiH, u čemu su uspjeli. Čifčijska selišta, od nekoliko stotina hiljada ha, su potpuno uzurpirana i vlasnici istih postali su seljaci hrišćani.

Nakon toga, uzurpirani su i begluci. Uzurpirano je preko 1.175.000 ha zemlje bošnjačkih veleposjednika. Radilo se o smišljenoj uzurpaciji koja je ekonomski potpuno osiromašila bh. begove.

Uzurpacija imovine nastavljena je i nakon Drugog svjetskog rata, provođenjem agrarne reforme od 1945-1948. s ciljem promjene vlasničko-posjedovnih odnosa. Na udaru su došli preostali veliki posjedi, čiji su vlasnici u najvećem broju bili Bošnjaci, kao i posjedi državnih neprijatelja i vjerskih ustanova. U ovoj agrarnoj reformi izvršena je promjena vlasništva od oko 150.000 ha zemlje u korist državnog agrarnog sektora, a manje u korist siromašnih seljaka. Proces promjene vlasništva zemlje bio je izražen i nakon toga, pa je do 1990. godine, putem nacionalizacije i eksproprijacije još 280.000 ha zemlje promijenilo vlasništvo, uglavnom u korist države.

Danas je u Bosni i Hercegovini u manjem entitetu, nastavljen pritisak na imovinu Bošnjaka i Hrvata, donošenjem posebnih zakonskih mjera: Zakona o premjeru katastra RS, Zakona o šumama RS i Zakona o porezima na nepokretnosti i dr. Zakonom o premjeru katastra je predviđena jedinstvena katastarska evidencija nekretnina, isključivanjem grunta, kojim se osiguravalo pravo sigurnosti nekretnina, posebno Bošnjaka i Hrvata. Sve je urađeno smišljeno, kako bi se ozakonile brojne nepravilnosti, koje su rezultat etničkog čišćenja i uzurpacije imovine, kao i nemarnosti prilikom prometa iste. Zakonom o šumama, prekršene su odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, što je potvrdio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, utvrdivši vlasnički status šuma kao imovine države Bosne i Hercegovine, a ne entiteta RS.

Zakonom o porezima je formiran poreski katastar sa podacima o vlasniku imovine, s tim što su porezne stope date u nadležnost lokalnoj zajednici, gdje su prisutne razne zloupotrebe. Krajnji cilj i ovog Zakona je legalizacija otete zemlje učinjene etničkim čišćenjem i opstrukcijom povratka prognanih osoba.

Više od 150 godina traje uzurpacija zemljišnih posjeda u Bosni i Hercegovini, s ciljem promjene vlasništva istih, pri čemu je na udaru posebno bila bošnjačka nacionalna komponenta,
ali i država. To je rezultiralo značajnim reduciranjem životnog prostora Bošnjaka, što se može smatrati i krajnjim ciljem velikodržavnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini, od strane naših
susjeda Srbije i Hrvatske", istakao je u izlaganju prof. Šabotić.