Išerić: Segregacija i nacionalni torovi nisu civilizacijske vrijednosti

Piše: Dr. Sc. Enver Išerić

Hrvatski narodni sabor održao je vanredno zasjedanje 19.02.2022. godine i donio je odgovarajuće zaključke koji se odnose na izmjene Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, te uređenje naše države.

Prva tri zaključka HNS-a odnosi se na aktivnosti te nevladine organizacije  na realizaciji njihovih ranije utvrđenih ciljeva i nije ih potrebno posebno komentarisati, a ne bi bilo ni kerektno.
Međutim ostali zaključci odnose se na sve građane Bosne i Hercegovine i o njima treba zauzeti svoj stav svaki građanin. Koristeći to svoje građansko pravo želim ukazati na neka pitanja koja su vezana za zaključke HNS-a (4.-7.)

U četvrtom zaključku HNS-a govori se o blokadi Političkog sporazuma iz Mostara od 17. lipnja 2020. godine, njegovoj političkoj blokadi provođenja, a u kojem se traži legitimno predstavljanje Hrvata u domovima naroda i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

U vezi sa tim, želim da istaknem da Politički sporazum ostaje politički sporazum i ništa više. Politički sporazm nije obavezujući pravni akt za državne organe. Obavezujući pravni akti su Ustav i zakoni Bosne i Hercegovine. Politički sporazum obavezuje potpusnike tog sporazuma. Zbog toga je potrebno razgovore o svim pitanjima voditi samo u institucijama države, a nikako o najvažnijim pitanjima države Bosne i Hercegovine i njenih građana voditi u centralama političkih stranaka i između određenih stranaka.

U petom zaključku HNS govori o tome da, ako ne bude izmjenjen Ustav i Izborni zakon Bosne i Hercegovine kojim bi se implementirala presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U-23/14, poznatija kao “Presuda Ljubić” i presude Evropskog suda za ljudska prava, neće biti ispunjeni formalno-pravni uslovi za održavanje izbora. Bosna i Hercegovina ima svoj važeći Ustav i Izborni zakon i nikakvo održavanje izbora ne može biti uslovljeno njihovim izmjenama. Neizvršavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava može imati posljedice za članstvo BiH u Vijeću Evrope, Evropskoj uniji i drugim međunarodnim organizacijama, a neizvršavanje presude Ustavnog suda BiH, kao posljedicu može i treba imati krivičnu odgovornost onih koji su bili dužni to uraditi, a nisu uradili, odnosno nisu implementirali presudu  Ustavnog suda. Nikakve druge poseljedice, a posebno ne one koje se odnose na izbore i njihovo održavanje, nisu moguće.

Šesti zaključak se također odnosi na implementaciju presude Ljubić i u njemu se navodi da Centralna izborna komisija BiH ne može biti zakonodavac, niti ima pravo preuzimati nadležnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Potpuno je jasno i sa tim se moramo složiti da niti jedan organ ne može preuzimati nadležnosti drugog organa i svi akti doneseni na takav naćin su ništavi.

Međutim, potrebno je vrlo precizno razjasniti neke stvari. Naime, Rješenjem Ustavnog suda Bosne i Hercegovine objavljenom u Službenom glasniku BiH broj: 54/17 od 28.07.2017. godine odredbe člana 20.16A stav (2) tačke a. do j. Izbornog zakona BiH, prestale su da važe od 29.07.2017.godine, a te odredbe koje su prestale da važe odnosile su se na broj delegata koji se iz svakog kantona biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, ta odredba je po sili samog zakona morala biti stavljena van snage, odnosno nije se mogla primjenjivati nakon popisa održanog 2013. godine, jer je u stavu 2. propisano da će se izbor delegata iz kantona vršiti  „Do organiziranja novog popisa, kao osnov koristi se popis iz 1991. godine.“
Isto tako  članom 10.12 (1) Izbornog zakona propisano je „ Broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, koji se biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz zakonodavnog organa svakog kantona je proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Centralna izborna komisija BiH određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog organa svakog kantona.“

Prema tome, Centralna izborna komisija nije preuzela nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nego je Parlamentarna skupština  zakonom ovlastila Centralnu izbornu komisiju da nakon svakog popisa utvrdi broj delegata koji se iz svakog kantona biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, što je Centralna komisija i učinila radi implementacije izbornih rezultata iz 2018. godine i time je praktično implementirana presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

Ostalo je samo da Centralna komisija iznađe način spriječavanja  zloupotrebe nacionalnog izjašnjavanja u izborne svrhe i to na takav način da se kao nacionalno opredjeljenje smatra ono koje je svaki pojedinac, odnosno birač istakao prilikom zadnjeg popisa.

U sedmom zaključku HNS navodi da će, „ukoliko se i dalje nastavi s procesom dekonstituiranja hrvatskog naroda, HNS će pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, kojom će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH.”
Ustvari, znači da će HNS pokrenuti određene pravne procedure i političke korake ukoliko ne dođe do izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona po mjeri, odnosno zahtjevima, HNS-a. Međutim i ono što bi eventualno poduzeli mi u Bosni imamo, pa nije jasno šta se želi ovim zaključkom postići.

Teritorijalnu organizaciju na načelima federalizma već imamo, jer je Ustavom uspostavljena teritorijalna organizacija i vlast je podjeljena između državnih organa i teritorijalnih jedinica (entiteta) i Brčko Distrikta. Osim toga imamo i Federaciju BiH, kao jedan od dva entiteta, koja ima deset kantona, te nije jasno o kakvoj se novoj federalizaciji radi. Možda se misli na novi preustroj BiH, koja bi imala tri federalne jedinice na isključivo etničkoj osnovi, odnosno koje bile jednonacionalne. To su pitanja o kojima se svi građani BiH moraju složiti, a to praktično znači da je to nemoguće. Može se i mora razgovarati o unaprijeđenju ljudskih prava na prostoru cijele BiH i efikasnijem funkcioniranju institucija Bosne i Hercegovine i ako bilo koji entitet bude ugrožavao te vrijednosti, dovodi u pitanje samo svoje postojanje. Ljudska prava spadaju u (ius cogens) normu međunarodnog prava koju je priznala cijela međunarodna zajednica i od koje nema nikakvog odstupanja. Potvrdio je to svojim presudama i Evropski sud za ljudska prava. Nisu civilacijske vrijednosti diskriminacija, segregacija ili kako se to kod nas kaže, “nacionalni torovi”.

Što se tiće zalaganja za načela konsocijacijske demokratije potrebno je podsjetiti da konsocijacijsku demokratiju karakteriziraju četiri odlike: koalicijska vlada, načelo proporcionalnosti, etnička samouprava i pravo ustavnog veta. Ako bi analizirali ustavne odredbe i faktičku organizaciju i funkcionisanje vlasti vidjet ćemo da su zastupljeni svi elementi osim načela proporcionalnosti jer se u mnogim organima i institucijama uvelo načelo pariteta i rotacije (Vijeće ministara), pa bi insistitanjem na načelima konsocijacijske demokratije, u ovom trenutku, kriterij proporcionalnosti, više pogodovalo Bošnjacima, a bilo bi na štetu Hrvata, koji se za to zalažu. 

Na kraju možemo zaključiti, da je sva priča o “dekonstituiranju hrvatskog naroda” neosnovana i ima neke skrivene ciljeve. A radi boljeg razumijevanja tih aktivnosti sa skrivenim ciljevima, upućujem na izjave  bivše premijerke  i bivšeg predsjednika Republike Hrvatske gospođe Jadranke Kosor i gospodina Stjepana Mesića. Snage skrivenih ciljeva će doživjeti poraz, a pojedinci koji direktno rade protiv Bosne i Hercegovine bit će, voljom građana, sve dalje od njenih institucija u kojima se donose odluke.