SARAJEVO, (Patria) - Svakom ozbiljnijom analizom, veoma lako je uočiti velike sličnosti između onoga što se dešava u rusko – ukrajinskom odnosu sa onim što se želi postići u srpsko – crnogorskom raspletu događaja. U oba slučaja imamo hegemonistički i velikodržavni projekat kojim se narušava i ugrožava suverenitet manje, susjedne države sličnog jezika, kulture, religije i tradicije.
Piše: Miodrag Živanović
Nije slučajno da je u Ukrajini, kao i u Crnoj Gori, sve počelo sa navodnom ugroženošću hegemonističke crkve, a završilo se, sa isto tako navodnom ugroženošću čitavog naroda koji je vjerski i politički vezan uz tu crkvu.
Brojne su paralele koje bi se mogle izvući iz ova dva slična velikodržavna projekta, a posebno su slične metode i scenariji urušavanja suvereniteta, manjeg susjeda, koji postaje plijen većeg osvajača.
Ovom osvajačkom poduhvatu Rusije prethodio je dugogodišnji vjerski, medijski i hibridni rat, u mnogome sličan onom kojeg Crna Gora trpi od susjedne Srbije. U oba slučaja osvajači u zemlji plijena imaju svoje, dobro organizovane izvođače radova.
Postoje i dvije krupne razlike u ova dva slučaja,… prva što je iskustvo Crne Gore koja je na udaru velikosrpskog državnog projekta mnogo, mnogo duže od Ukrajine i druga, što je Crna Gora, za razliku od Ukrajine član NATO alijanse.
Ono što je posebno značajno je činjenica da su rusko – srpski odnosi tradicionalno dobri i da je Rusija bila suorganizator, zajedno sa Srbijom destabilizacije i stavljanja Crne Gore, pod rusko-srpsku kontrolu.
Ne pišem sve ovo da bih ukazao na sličnosti i razlike ova dva, veoma opasna velikodržavna projekta, nego da bih skrenuo pažnju da je Crna Gora, nakon agresije Rusije na Ukrajinu, dodatno ugrožena.
Sve oči naših saveznika iz demokratskog svijeta (SAD, EU, Engleska…) uperene su, sasvim očekivano u pravcu rusko – ukrajinskog sukoba i sva dešavanja u skoroj budućnosti u Crnoj Gori, neće biti u fokusu naših prirodnih saveznika.
Za očekivati je da velikosrpski projekat u Crnoj Gori, baš sada iskoristi nastali vakum na međunarodnoj političkoj sceni za dodatnu destabilizaciju Crne Gore. Takođe je za očekivati da takva dešavanja budu ispod radara onih koji bi sve to trebalo da vide, baš zbog Ukrajinske krize.
Nakon što je “srpski svet” u Crnoj Gori udario u zid i nalazi se pred porazom, novonastala situzacija ga može dodatno revitalizovati.
Da “naši” domaći izvođači radova ne miruju, već ukazuje ono što se dešava i što se otvoreno najavljuje u Crnoj Gori.
Crkveni kmeri (Bečićeve Demokrate) su već na ulici pod krinkom, navodne zaštite “volje naroda”, a Vučićevi saborci (DF) najavljuju nasilnu blokadu Crne Gore iz istih razloga.
Više je nego očigledno da se fokus međunarodne zajednice na ukrajinsku krizu, želi iskoristiti u Crnoj Gori i vjerovatno u Bosni i Hercegovini, sa sličnim izvođačima radova, ali sa istim hegemonističkim ciljem.
Ovo su razlozi zbog kojih stranke crnogorskog građanskog bloka moraju biti posebno oprezne u trenutnom bezvlašću koje vlada Crnom Gorom i koje odgovara upravo onim snagama koje je žele destabilizovati i ponovo staviti pod kontrolom.
Trenutno bezvlašće, koje ostavlja prostor za destabilizaciju i haos se mora odmah zaustaviti i prekinuti, uz hitnu uspostavu odgovorne vlade sa precizno utvrđenim ciljevima i zadacima.
Ne smije se dozvoliti stvaranje vlade sa širim ovlašćenjima i bez unaprijed utvrđenog roka trajanja.
Mjesta prvog čovjeka Agencije za nacionalnu bezbjednost, policije i vojske, moraju biti popunjena stručnim i odgovornim kadrovima, lojalnim ovoj zemlji i očuvanju njenog državnog subjektiviteta.
Crna Gora nema vremena za čekanje!