Piše: Rasim Belko
Politička agresija nije razorna kao vojna, ne uništava živote i gradove, ali je svejedno kršenje međunarodnog prava i suvereniteta i demokratskog poretka države objekta te političke agresije.
Svjedoci smo ovih dana kako se politika susjedne Republike Hrvatske na sva zvona oglašava osudama ruske vojne invazije i agresije na Ukrajinu.
"Najoštrije osuđujemo agresiju i invaziju Rusije na Ukrajinu. Ovaj ničim izazvan napad grubo je kršenje suvereniteta Ukrajine i međunarodnog prava", poručio je nedavno hrvatski preimijer Andrej Plenković.
I treba, civiliziran svijet mora osuditi takve agresorske poduhvate u kojima najviše stradaju civili. Baš kao što bi civilizirani demokratski svijet morao osuditi i političke agresije poput one koju Hrvatska provodi nad Bosnom i Hercegovinom.
Jer, ta Republika Hrvatska i njena vlast od uspostave mira Dejtonskim sporazumom provodi kontinuiranu političku agresiju na međunarodno priznatu, suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. Svih tih godina Hrvatska je koristila mehanizme unutar Bosne i Hercegovine za ostvarivanje svojih ciljeva, baš kao što ih je Putin koristio u Ukrajini. Identično je i hrvatsko pravdanje za petljanje u unutrašnja pitanja naše države kao i ono Putinovo za invaziju na Ukrajinu.
I jedni i drugi vode se nacionalističkim politikama i tobožnjom zaštitom sunarodnjaka u državama na koje provode agresiju. Nije li onda bezobrazno da premijer Hrvatske i lider tamošnjeg HDZ-a oštro osuđuje Putina za ono što on i njegova stranka političkim i drugim dostupnim mehanizmima rade Bosni i Hercegovini?
Nadao sam se da će mi iz Ureda premijera Plenkovića odgovoriti kako to da osuđuju Putina za ono što oni rade Bosni i Hercegovini, ali ništa. Jer, teško i jeste odgovoriti na pitanje zašto se u modernom dobu neko koristi argumentima nacionalizma kakve je ranije koristio Slobodan Milošević za BiH, a danas ih izgovara najveći diktator i agresor Vladimir Putin.
Izborni zakon posljednje je u nizu pitanja zbog kojih Hrvatska kontinuirano krši međunarodno pravo, suverenitet i pravo na demokratske procese Bosne i Hercegovine. Ranije smo imali otimanje imovine, podrivanje teritorijalnog ustroja, skrivanje ratnih zločinaca i drugih kriminalaca, blokiranje otvorenog pristupa moru…
Istovremeno imamo i diplomatsko - diverzantske upade najviših hrvatskih zvaničnika na nekada okupirani dio BiH pod kontrolom HZ HB, koji danas kontrolišu kadrovi bh. HDZ-a. Takvu vrstu diplomatsko - političke agresije ne provodi ni sam Vladimir Putin na zemlje u ruskom okruženju.
I sve to im nije dovoljno, pa su jučer hrvatski zastupnici u Evropskom parlamentu odlučili zloupotrijebiti raspravu o sigurnosnoj situaciji zbog separatizma i putinizma Milorada Dodika, pa ponoviti sve zahtjeve za reformsko udovoljavanje njihovom pijunu u BiH Draganu Čoviću.
Željana Zovko i Tomislav Sokol vikali su o tobožnjoj ugroženosti hrvatskog naroda u BiH i njegovog biračkog prava. “Učinimo Bosnu i Hercegovinu i njezin Izborni zakon uspješnim i dajmo ljudima priliku da iskoriste vlastito biračko pravo koje itekako zaslužuju, jer je svaki glas važan”, istakla je Zovko, a njen kolega Sokol otišao i korak dalje pa poručio da stabilnost BiH ovisi o osiguravanju legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda.
Svih ovih godina hrvatski narod imao je svoje predstavnike u vlasti po vertikali i horizontali, ali je HDZ-u hrvatske očito najveći problem to što njihov istureni pijun Čović nema zagarantovano mjesto u Predsjedništvu BiH. Jer, dobro znaju da bi Čović u sadejstvu sa Dodikom bio odlična poluga za kontrolisanje procesa i politika u BiH.
Vrijeme je stoga da se međunarodna zajednica, koja je ovih dana vrlo zabrinuta za Bosnu i Hercegovinu, pobrine da njene institucije ne budu mehanizmi koje Hrvatska koristi za pritisak i političku agresiju na BiH. Jer, ono što smo jučer čuli od Zovko i Sokola je maksimalna zloupotreba Evropskog parlamenta za političko nasilje nad našom državom.
Istovremeno bi Brisel, Berlin, Vašington i London morali konačno skrenuti pažnju zvaničnom Zagrebu da je njihovo djelovanje putinovsko, neprihvatljivo i potpuno suprotno normama međunarodnog prava. Jer kako bi bilo da recimo Njemačka određuje norme izbornog zakonodavstva u Poljskoj, a Francuska u Španiji. Bilo bi kao što i jeste - neprihvatljivo. Ne smije biti prihvatljivo ni u slučaju Bosne i Hercegovine, jer ponašanje Hrvatske u konačnici i može ugroziti stabilnost i opstojnost Bosne i Hercegovine. A to djelovanje jasno se može nazvati podrivanjem mira i stabilnosti u ovom dijelu Evrope.
Plenković, njegove zovke i sokoli moraju prihvatiti da Bosna i Hercegovina ima svoje institucije, demokratski i zakonski uspostavljene, u kojima sjede po zakonu izabrani predstavnici i da ne postoji odredba međunarodnog ili nekog drugog prava koja im dozvoljava miješanje u unutrašnje procese BiH.
Zapravo i ne moraju shvatiti, ali moraju prihvatiti. Vrijeme je da se prestanu s političkim nasiljem dok ono nije prouzrokovalo neko drugo nasilje. Jer, ova zemlja i predugo dura “prijateljsko nasilje” susjeda i komšija.