SARAJEVO, (Patria) - Sindikat državnih službenika sutra organizuje mirno okupljanje i javni protest ispred institucija BiH, a prema riječima predsjednika Sindikata uposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova Miroslava Vujčića to više nije samo borba za prava uposlenih.
Vrijeme je kako kaže da se krene u bitku da se zaustavi partitokratija, urušavanje državnih institucija, da se krene u borbu da svi imamo jednaka prava. Zato je Vujčić pozvao građane da ih podrže, jer se mora krenuti u promjenu sistema, treba pokazati da želimo budućnost u kojoj će svako dijete imati jednaka prava i gdje se neće zapošljavati samo stranački podobnici.
- Ja znam da će nas biti malo na protestima. U državne institucije je ogroman broj ljudi doveden po stranačkoj liniji, preko namještenih konkursa i oni ne žele da grizu ruku koja ih hrani. Oni ne shvataju da se sindikat bori i za njihova prava, nisu oni krivi što su tako dovedeni, kriv je sistem. Ovdje nema podjele na Srbe, Bošnjake i Hrvate dijelimo se na one koji su za ukidanje diskriminacije, nepotizma, na ljude koji žele da imaju jednaka prava kao i svi ostali i na one koji su povlašteni, kaže Vujčić.
U tom sistemu prema njegovim riječima dobro je samo maloj grupi ljudi koja ima enormna lična primanja i koju ne može pogoditi nikakvo poskupljenje.
- U državnim institucijama je zaposleno oko 23.000 ljudi. Među njima je oko 500 izabranih zvaničnika čija primanja su od šest do osam hiljada maraka, to je van pameti čak i za EU. Njima gorivo neće biti skupo ni da je 10 maraka. Oni su primjer neviđene diskriminacije, njihov trošak telefona je jednak plaći jedne spremačice, a ranije je bilo još gore, naprimjer Mladenu Ivaniću se znalo mjesečno plaćati debelo preko hiljadu maraka troška telefona. Ja sam informatičar i sa 760 KM imam najveću plaću sa srednjom školom. Meni treba da radim šest godina da bi primio jednu godišnju plaću onih koji su uspostavili ovakav sistem i održavaju ga, kaže Vujčić.
Kako država funkcioniše pojasnio nam je na primjeru svog ministarstva u kojem radi od decembra 1992. godine. Tamo postoje politički miljenici zbog kojih se nikada nije počeo primjenjivati pravilnik za odlazak u DKP niti je urađen pravilnik o napredovanju. Osim toga onima koji su radili do uključivanja predstavnika RS-a u rad državnih institucija se ništa ne važi osim radnog staža.
- Najeklatantniji primjer urušavanja sistema demonstrirao je bivši ministar Igor Crnadak. On je ministarstvo shvatio kao privatnu firmu u koju treba da se zaposle svi kadrovi PDP -a. Mojom borbom spriječen je da do kraja realizuje svoje ciljeve, ali je ipak zaposlio veliki broj ljudi. Da budem iskren to su radili svi ministri, ali nije isto kada dovedete jednog i trideset ljudi. Zahvaljujući politici ovdje pojedinci napreduju za četiri do pet godina, dok je bilo ljudi koji su tek pred penziju dobivali ono što zaslužuju. Sve se radi netransparentno, kada se raspiše konkurs unaprijed se zna ko će dobiti posao. Protiv toga svi treba da se počnemo boriti, žao mi je djece koja nam odlaze jer nemaju jednaka prava, kaže Vujčić.
Očekivao je da će se dolaskom Bisere Turković za ministricu stvari promijeniti, ali nisu osim u načinu predstavljanja države.
- Crnadak je bio loš ministar i u smislu predstavljanja države, svoj posao je doživljavao većinom kao turistička putovanja. Ministrica Turković je u tom pogledu bolja, ali je i ona zadržala stranačko zapošljavanje. Dodatni problem je što se pri tome ne vodi računa o kriterijima. Uzmimo primjer savjetnika, valjda se tu dovode ljudi koji su pametniji od vas, a ne oni koji su tek završili fakultet. Šta će oni savjetovati recimo doktora nauka. To je također urušavanje državnih institucija, i što je najgore niko neće da stane, kaže Vujčić.
Žao mu je što sutra sa njima na proteste neće Sindikat policije i UIO, jer svi imaju isti problem. To je kako kaže rezultat političkog uticaja na sindikate koji se prvo razbiju, a onda im se daju lažna obećanja.
- Puno smo imali razgovora, ali oni imaju svoje viđenje, a ne shvataju da se ne mogu samo njima poboljšati prava. Svi mi s Vijećem ministara potpisujemo kolektivni ugovor i nemoguće je da samo jedni dobiju što pripada svima, smatra Vujčić.
Zato on smatra da od sutra treba krenuti širi front borbe za bolji život svih ljudi u BiH. To se može desiti jedino ako konačno većina shvati da nije važno ko je odakle, kojoj stranci, ili vjeri pripada.
- Ja hoću da živim u svojoj državi. Ja nemam drugog pasoša ni rezervne domovine. Hoću da se borimo za sistem u kojem će biti važno koliko vrijediš i koliko znaš. Ja neću da budem legitiman, neću da budem konstitutivan, hoću da budem čovjek koji ima svoje vještine i znanja, poručio je Vujčić.
Naš sagovornik je istrajan u svojoj borbi. Ne plaši se kaže odmazde političara, jer se nije plašio ni 1992. Tada se kaže borio za državu jednakih mogućnosti za sve i želi vjerovati da će to BiH jednog dana i postati. Za to mora biti više Miroslava Vujčića.