Kukić: Čović je dio Dodikovog tima, EUFOR bi trebao sačuvati mir u BiH

SARAJEVO, (Patria) - Akademik  Slavo Kukić je optimist kada je u pitanju očuvanje mira u BiH. Prema njegovom mišljenju EUFOR -ove trupe u BiH su potrebne i poželjne.Dodatni korak ka stabilizaciji prema njegovom mišljenju bio bi da Brisel s razumjevanjem prihvati inicijativu predsjedavajučeg Predsjedništva BiH Željke Komšića zza dodjelu kandidatskog statusa.

Profesor Kukić ipak nije optimista da bi se kao u slučaju Ruminije i Bugarske za dobijanje članstva u EU moglo progledatri kroz prste BiH. Njegov razgovor za Slobodnu Bosnu prenosimo u cjelosti.

Već 15. dan traje ruska agresija na Ukrajinu, jeste li zabrinuti zbog sve češćih upozorenja sa Zapada da bi se sukob mogao preliti i na Bosnu i Hercegovinu?

"Iskreno, danas manje nego jučer. Agresija na Ukrajinu je, uz ostalo, potpuno demistificirala ono što je u BiH, a preko Srbije i posebice Milorada Dodika, u svojoj glavi imala Rusija. U prilog tome, uostalom, svjedoči i potreba ministra Lavrova da u jeku ratnih operacija u Ukrajini na stalnoj telefonskoj vezi ima gospodina Dodika. To sugerira da je u kabinetima ruskog vrha planirano da nakon Ukrajine zatalasaju, i možda po istom scenariju, u BiH.

Problem su, međutim, napravile dvije grupe činjenica. Prvo, agresija na Ukrajinu se ne odvija po scenariju kojeg je ruski vrh očekivao – da će ta operacija biti završena po principu Blietzkriega, za dan-dva, da će Ukrajina naprosto položiti oružje i odustati od obrane. Na njihovu žalost, to se nije dogodilo. Naprotiv, rat u Ukrajini traje već dva tjedna i svaki novi dan povećava šanse ove zemlje da obrani svoju nezavisnost.

Problem vjerojatnim rusko-srbijansko-Dodikovim planovima je i što je svijest o mogućem ponavljanju ukrajinskog scenarija u BiH ovladala i Bruxellesom i Washingtonom. I što je rezultat toga puno veći angažman, ne samo u vezi s Ukrajinom nego i u vezi s BiH, pa i u BiH izravno. Povećanje snaga EUFOR-a, preleti NATO avijacije u prilog tome najzornije svjedoče. A sve to skupa, hoću reći, BiH i njezin međunarodni subjektivitet danas čini mnogo neupitnijim nego samo desetak-petnaest dana prije."

Jesu li opravdani pojačano prisustvo SFOR-ovih vojnika u BiH i preleti NATO zrakoplova iznad bh. gradova?

"Što se mene tiče, apsolutno. Jer i jedno i drugo šalje poruku svima koji su, po svemu sudeći, i sami bili sudionici planova konačnog udara na BiH. Rusija, a i Srbija, su dobile poruku da Zapad neće dopustiti ukrajiniziranje BiH, da BiH smatra prostorom svoga geopolitičkog interesa i da je zbog toga spreman iskoristiti sve instrumente kako bi ga obranio. Dodiku je, potom, na najizravniji način poslana poruka da je za zaustavljanje njegovih rušilačkih planova spreman upotrijebiti sva sredstva – ne samo sankcije nego i fizičku silu kako bi ga se zaustavilo. I on je to, kako stvari stoje, odlično razumio. Jer koliko god problematizirao nadlijetanje talijanske avijacije iznad banjalučko-prijedorskoga kraja, Dodik zna da je to nadlijetanje NATO snaga koji pravo na to imaju po Daytonskom sporazumu i ne trebaju suglasnost bosanskohercegovačkih institucija, uključujući i Predsjedništvo BiH. Uostalom, i sve rjeđe ga se čuje kako, što bi narod rekao, prkosi i Bogu i caru. Hoću reći, sve manje ga se čuje."

Slažete li se s inicijativom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željkom Komšićem kojom se od službenog Bruxellesa traži kandidatski status za BiH?

"Naravno. I priželjkujem da inicijativa gospodina Komšića naiđe na razumijevanje kod bruxelleske administracije. Što se mene tiče, otvaranje pregovora s BiH nije interes samo BiH nego i cijele EU. Uostalom, EU je sličnu situaciju imala i s Rumunjskom i Bugarskom pa ih je zbog geopolitičkih interesa Zapada apsorbirala iako nisu ispunjavale ni minimum uvjeta. 

Isti ti, dakle geopolitički interesi imaju veliku težinu i u slučaju BiH. Nažalost, nisam veliki optimista da bi se sličan scenarij mogao ponoviti i kod BiH. I usput, ne dogodi li se to, nemamo pravo na specijalnu galamu. Jer EU je postavila zadatke koje BiH treba izvršiti, a ona od svega zadanog nije učinila gotovo ništa. Možemo pričati priču da je to posljedica koječega, ali istina je da je stanje u BiH gore danas nego prije desetak godina. Dakle, nije do EU, do nas je."

Kako komentirate neslogu u Europskom parlamentu po pitanju sankcioniranja Milorada Dodika i otvoreno protivljenje sankcijama hrvatskih europarlamentaraca?

"Ne bih ono što se ovih dana događalo u Evropskom parlamentu okarakterizirao neslogom. Naprotiv, gotovo je zanemariv udio europarlamentaraca koji je iskakao iz općeg raspoloženja osude onoga što u BiH sve ove godine čini Milorad Dodik. Na našu žalost, među njima su i europarlamentarci Hrvatske koji, za razliku od svih ostalih, nisu govorili o Dodikovom udaru na državu nego o potrebi reforme izbornoga zakonodavstva prema scenariju kojeg zagovara HDZ BiH i Dragan Čović osobno. No po onome što sam uspio upratiti, velikog razumijevanja za njihovo upiranje u kola Dragana Čovića Evropski parlament iskazao nije ni sada.

Što se, pak, sankcioniranja Milorada Dodika tiče, i prije zasjedanja Evropskoga parlamenta je bilo jasno da se, i ja to ponavljam već neko vrijeme, konsenzus u vezi s tim neće postići. Jer sankcioniranju Dodika će se, izvjesno, usprotiviti Mađarska, a kako stvari stoje na put konsenzusu će stati i Hrvatska, možda čak i Slovenija i još pokoja od zemalja iz bivšeg 'komunističkog' svijeta. No ja mislim da je važnija od toga izvjesnost da bi se na sankcije odlučiti mogao najveći dio starih članica EU, čije zatvaranje vrata Dodiku ima puno jači učinak od onog iz Mađarske, Hrvatske i njima sličnih."

Zanimljivo je kako lider HDZ-a BiH Dragan Čović još uvijek nije javno osudio rusku agresiju na Ukrajinu i podupro sestrinsku partiju u Hrvatskoj, čiji je predsjednik Andrej Plenković podržao sankcije Rusiji. Može li Čovićevo kalkuliranje koštati hrvatski HDZ i Hrvate u BiH?

"Takav stav Čovića nije neočekivan. Dapače, godinama je, svakome tko ga iole pažljivije prati, jasno da je on dio Dodikva tima i da je njegova stvarna orijentacija sve naglašenija prema Istoku nego prema Zapadu, pa i EU. Takav sud u pitanje ne može dovesti ni njegova verbalna akrobatistika da sebe prikazuje nositeljem europskih vrijednosti i slično.

Ne vjerujem, istina, da sve to može specijalno naštetiti hrvatskom HDZ-u. U evropskim relacijama, istina, bezuvjetno stajanje na stranu Čovića i HDZ-a BiH hrvatskom HDZ-u može bitno okrnjiti uvjerljivost o prihvaćanju evropskoga sustava vrijednosti, i nisam siguran da se to već ne događa.

Što se, pak, Hrvatske tiče, neće se dogoditi ništa. Sva istraživanja javnog mnijenja upućuju na zaključak da je utjecaj ove partije neupitan usprkos i kriminalu i korupciji kakvi su u evropskom prostoru gotovo nezamislivi. Uostalom, i u ovom momentu su dva ministra na udaru organa gonjenja, a u mandatu premijera Plenkovića iz pogona je zbog kriminala i korupcije isključena čitava jedna ministarska postava.

S druge strane, nakon prijema u EU Hrvatska je radikalno skrenula udesno i sve manje je tajnovita i u iskazivanju otvorenih ambicija prema BiH. I to hrvatsko biračko tijelo doživljava sve manje problematičnim.

Ali da bi Čovićevo kalkuliranje moglo koštati Hrvate ove zemlje, to nije dvojbeno. Ako ćemo pravo, oni i danas plaćaju cijenu takve politike. Od skoro 800.000 Hrvata 1991. godine na popisima 2013. ih je ostalo tek oko 500.000 – siguran sam i poprilično manje – a po procjenama danas ih je i ispod 300.000. S politikom koju vodi HDZ i Čović, takav trend bi se u bližoj budućnosti mogao i dodatno zaoštravati."

Postoji li razumno pojašnjenje stavova predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića u odnosu prema Dodiku i Putinu?

"Možda i postoji ali ga ja ne uspijevam dokučiti. Kao što, usput kazano, nakon njegova ustoličenja na mjestu predsjednika Hrvatske ne uspijevam dokučiti najveći dio onoga što on čini, u vezi s BiH posebice. Kako, uostalom, imati razumijevanja za aboliranje mržnje koju svakodnevno riga Milorad Dodik, ne samo prema BiH nego i prema Hrvatskoj, nerijetko se služeći i njezinim proglašavanjem sljedbenicom endehazijske ideologije? Kako, potom, imati razumijevanja za optužbe na račun Ukrajine i za naglašen kritički otklon prema akcijama EU, društva kojemu, valjda, i sam pripadaš?

I baš ta nemogućnost da sve to dokučim, ako je to uopće moguće, je i razlog da već mjesecima Milanovićevo ponašanje ne smatram ponašanjem zdrava čovjeka i da mu gotovo redovito preporučam da, dok još uvijek ima vremena, posjeti kakva dobra psihijatra."

Građani BiH našli su se na nezapamćenom ekonomskom udaru nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Dok susjedne zemlje hitno interveniraju u državne proračune i bar na kratko obuzdavaju krizu, političari na vlasti u BiH još uvijek se ne mogu dogovoriti na koji način reagirati. Je li rješenje samo u ukidanju akciza na gorivo ili smanjenje PDV-a na osnovne životne namirnice?

"Borba s ekonomskim preživljavanjem nije nikakva novina i bosanskohercegovački građani je vode čitavo postratno vrijeme. Traganje za rješenjem kako taj udar nakon ruske agresije na Ukrajinu ublažiti nije nešto čemu su vlasti BiH specijalno posvećene. U prilog tome svjedoče ispražnjene trgovine brašnom, uljem, uopće tjesteninom, svim i svačim. Te činjenice su prisilile vlade evropskih zemalja na interventne mjere kako bi se, koliko toliko održalo normalno funkcioniranje. Niz mjera je poduzet i kod naših susjeda."

A Bosna i Hercegovina?

"Ništa. Kao da hrvatski, srpski i bošnjački interes nema nikakve veze s pravom na biološko preživljavanje. Zastupnički dom državnoga parlamenta je, istina, prihvatio prijedlog SDP-a o privremenom ukidanju akciza na gorivo. No nisam siguran da će ta mjera dobiti zeleno svijetlo i u Domu naroda. Naprotiv, uz kojekakav izgovor bi se moglo dogoditi da akcize i dalje opstanu jer se njima, objektivno, krpaju budžetske rupe koje su sve veće i sve mnogobrojnije. Dakle, ne veselimo se bezuvjetno ni ovom što je jučer učinjeno u Zastupničkom domu.

Logično bi, potom, bilo i da se, kako bi se olakšao život običnih ljudi, intervenira i u vezi s PDV-om – da se smanje stope PDV na prehrambene i druge proizvode iz prioriteta koji određuju život obična svijeta. No i to je na dugu štapu. I ne bi me začudilo da etnonacionalistička bulumenta i to gurne ustranu s već oprobanim izgovorom – pričom o nacionalnoj ugroženosti i potrebom zbijanja nacionalnih redova kako bi se osigurao biološki opstanak, kojom se u stranu potiskuju i pitanja kako preživjeti."