SARAJEVO, (Patria) - Na 34. sjednici Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH obavljeno je saslušanje vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića i glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Sabine Sarajlija.
Iznoseći osvrt na stanje u pravosudnim institucijama BiH, te posebno na stanje u Tužilaštvu BiH koje je zatekao nakon smjene glavne tužiteljice Gordane Tadić, vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanko Kajganić kazao je kako je izvršena značajna reorganizacija u Tužilaštvu BiH, u kome je izvršena preraspodjela predmeta, te pojačani odjeli za organizovani i privredni kriminal i uvedena primjena TCMS-a prilikom dodjele predmeta tužiocima. Prema riječima Kajganića, upućeni su i zahtjevi za sigurnosne provjere svih zaposlenih u Tužilaštvu BiH.
Govoreći o problemima s kojima se Tužilaštvo BiH suočava, Kajganić je apostrofirao nedostatak snažnije međunarodne saradnje sa EUROPOL-om, budući da BiH nije uspostavila kontakt – tačku za tu saradnju i nema predstavnika policijskih agencija BiH u sjedištu EUROPOL-a, što, kako je rekao, umanjuje mogućnost brže i efikasnije razmjene podataka. Kajganić je takođe rekao da BiH nema potpisan sporazum sa EUROJUST-om, tijelom Evropske unije (EU) za saradnju u oblasti krivičnog pravosuđa, i kao razlog naveo činjenicu da je potrebno usvojiti izmjene Zakona o zaštiti ličnih podataka.
Kajganić je istakao i potrebu usvajanja izmjena Zakona o krivičnom postupku BiH s ciljem da se omogući uvođenje instituta svjedoka – pokajnika ili krunskog svjedoka, koji bi, u zamjenu za svjedočenje, dobili imunitet, nižu kaznu ili, pak, bili oslobođeni od kazne.
Navodeći primjere zemalja u regionu i u EU, Kajganić je govorio o mogućnosti saslušanja osuđenog kao svjedoka, te ukazao na činjenicu da u tim zemljama istražne radnje traju duže nego što naši propisi predviđaju.
Istakao je i važnost postojanja Strateškog foruma za saradnju tužilaštava i policijskih agencija u BiH, koji je, po njegovim riječima, u značajnoj mjeri doprinio jačanju saradnje tužilaštava i policijskih agencija u BiH. Govorio je o i aktivnostima koje se trenutno produzimaju kada je riječ o pitanju oduzete imovinske koristi koja je pribavljena izvršenjem krivičnih djela, te naglasio da se Ministarstvo pravde BiH ponudilo da riješi to pitanje, do, kako je naglasio, donošenja zakona koji bi regulisao ovu oblast. S tim u vezi, naveo je primjere zemalja članica EU, koje, po njegovim riječima, imaju fondove u koje idu oduzeta sredstva, te se i iz tih fondova žrtvama krivičnih djela isplaćuju njihovi imovinsko - pravni zahtjevi.
Kajganić se u svom svjedočenju založio za razdvajanje sudskog i tužilačkog vijeća, te kazao kako smatra neprimjerenim učešće advokata u postupku izbora i napredovanja nosilaca pravosudnih funkcija.
Govoreći o autonomiji postupajućeg tužioca kada je riječ o donošenju odluke o podizanju ili nepodizanju optužnice, Kajganić je kazao da oni imaju autonomiju, ali da glavni tužioci i i rukovodioci imaju pravo na nadzor nad istragom, te podvukao da glavni tužilac ne može naložiti postupajućem da podigne ili ne podigne optužnicu.
Odgovarajući na pitanja članova Komisije o njegovoj spremnosti kao glavnog tužioca da podigne optužnicu protiv ključnih političkih figura u državi i pripadnika radikalnih organizacija koji ugrožavaju integritet države, ukoliko se, kako je rečeno, utvrdi njihova krivična odgovornost, Kajganić je kazao da svi moraju odgovarati ukoliko se dokaže njihova krivica, ali je istovremeno ukazao i na presumpciju nevinosti, kao jedno od temeljnih načela savremenog sistema ljudskih prava osoba koje se nalaze u krivičnom postupku.
U uvodnom obraćanju, glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Sabina Sarajlija upoznala je članove Komisije o strukturi Tužilaštva Kantona Sarajevo, trenutnim aktivnostima ove institucije, te o problemima u radu i
mogućnostima unapređenja tog rada.
Kazala je da je ova institucija, iako redovno izložena kritikama u medijima i često negativnoj percepciji javnosti, dobro funkcioniše i da uspješno radi na najkompleksnijim predmetima. Kao jedan od problema označila je čest odlazak tužilaca na nove funkcije, što, kako je istakla, dovodi do angažmana mladih i neiskusnih tužilaca.
Naglasila je da je značaj broj predmeta visoke korupcije još uvijek pred sudovima u Kantonu Sarajevo, te da dugotrajna suđenja u ovakvim predmetima predstavljaju poseban problem u pravosuđu.
Odgovarajući na pitanja članova Komisije, tužiteljica Sarajlija ocijenila je da ima prostora za saradnju pravusudnih institucija na pitanju ujednačavanja sudske prakse. Založila se za restrikcije u izboru bliskih srodnika tužilaca i sudija na rukovodeće pozicije u pravosuđu. Iznijela je i mišljenje o korištenju snimaka kao dokaza, zalažući se za ukidanje zakonskih restrikcija za snimanje na javnim mjestima. Naglasila je da Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo predano radi na predmetima korupcije, da je otvoreno za saradnju sa višim pravosudnim instancama, kao i za svaku vrstu nadzora.
Po saslušanju svjedoka, Privremena istražna komisija usvojila je zaključak kojim od Vijeća ministara BiH traži da u parlamentarnu proceduru uputi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti ličnih podataka, ili, po potrebi, novi zakon koji je usklađen sa standardima Evropske unije, uzimajući u obzir svjedočenje vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića.