Piše: Ernad Metaj
Posjeta šefice njemačke diplomatije Annalene Baerbock je otrežnjujuća za sve političke aktere u BiH. Njen dolazak je od velikog značaja jer je nova njemačka administracija pokazala da shvata važnost naše države i doživljava je kao dio Evrope. Konačno se čini da je prošlo vrijeme u kojem su trećerazredne međunarodne diplomate špartale po BiH i krojile politiku prvenstveno želeći zadovoljiti svoje lične ambicije i interese.
S druge strane još jednom se pokazalo da EU nije Deda Mraz koji olako ispunjava želje, pa makar se one zvale i sankcije Miloradu Dodiku. Njima je važan mir, za ostalo se građani u BiH moraju više boriti sami, a šefica njemačke diplomatije je okupljanjem političkih predstavnika svih naroda pokazala da se mora i može živjeti zajedno. To je civilizacijski imperativ nasuprot nametnute prakse o razdvajanju njenih naroda što se umjesto „teorije gluposti“ pokazalo destruktivnom matricom na kojoj se pravdalo prolijevanje krvi i koja spriječava integraciju BiH u moderna, funkcionalna i napredna društva.
Njemačka je pokazala da neće olako u potpunosti zamrznuti sve svoje odnose sa Rusijom, bar dok ne bude sigurna da ima alternativu prvenstveno za energente. Njemačka je uz Francusku na primjeru Ukrajine poručila da neće biti bezuslovnog učlanjivanja novih članica u EU bez obzira na okolnosti koje vladaju. To ne znači da će Milorad Dodik i njegova politika biti amnestirani, ali se da naslutiti kako ima priliku za popravni da razumno izabere ispravnu stranu. Za to je ako želimo biti objektivni značajna krivica na dijelu opozicije iz RS -a koja je nespremna odreći se radikalne ideologije poslala poruku da nije kredibilna alternativa postojećem režimu. Dodik je u razgovorima sa šeficom njemačke diplomatije značajno aterirao, baš kao što je predsjednik Srbije zbog ekonomskih interesa svoje zemlje pristao da u UN -u osudi rusku agresiju na Ukrajinu.
U politici svako ima svoje interese. Dodik je pokazao da pred Nijemcima uz nadlijetanje italijanskih aviona iznad RS -a i patroliranje EUFOR -a po BiH može aterirati. Ponizno je rekao da otcjepljenje RS-a nije izvjesno.
Njemački utjecaj pokazao se učinkovitim i na predsjednika Srbije zbog ekonomskih interesa svoje zemlje pristao da u UN -u osudi rusku agresiju na Ukrajinu. U Sarajevo su zbog šefice njemačke diplomatije došli i gradonačelnici Mostara Mario Kordić i Banjaluke Draško Stanivuković. Oni se nadaju hedijama iz EU i u tome nema ništa loše pod uslovom da konačno shvate da Mostar, Banja Luka i Sarajevo jesu dio iste države i da jedni bez drugih ne mogu. Njemačka je pokazala i da je Sarajevo glavni grad BiH.
Politička pragmatičnost Nijemaca sigurno je razočarala sve one koji istinski žele funkcionalnu državu i koji su se nadali da će se sve preko noći promijeniti jer je specijalni izvjestilac Bundestaga porijeklom iz BIH. Borba i upornost mladog Adisa Ahmetovića da kao dio nove politike Njemačke ubrza stvari vrijedna je divljenja, ali ništa se posebno u međunarodnoj diplomatiji ne može „preko noći“. U tom pogledu čini se da će se kompromis opet graditi preko leđa onih kojima je stalo da svaki čovjek u BiH bude jednak.
Olakšanje jedino može biti činjenica da se Evropa neće kockati sa demokratijom i da nije blagonaklona blokadi izbora.
Ahmetović je svoj dio posla već uradio, BiH je opet u fokusu Njemačke i evropske politike, ali za više je potrebno puno više truda i racionalnosti domaćih političkih aktera. Onaj ko bezrezervno vjeruje da se međunarodna zajednica ne može umoriti čuvajući mir u BiH u velikoj je zabludi. Ako procjene da je novi sukob „koristan“ i budu sigurni da ga mogu izolovati pustit će nas da opet mišićima, a ne razumom rješavamo stvari. Zato je velika odgovornost i na građanima da konačno izaberu one koji dogovoru i boljem životu ne vide alternativu.