Političari penzioneri zaustavili ukidanje akciza, oni od otpremnina mogu da žive

Piše: Ernad Metaj

Akcize na gorivo još jednom su skinule maske sa bezobzirnih lica političara. Ponovo se pokazalo da je njihov jedini nacionalni interes očuvanje vlastitih i privilegija nagomilanog stranačkog birokratskog aparata.

Političke štetočine spremne su poput krpelja da sisaju krv onog koji ih praktično hrani. Krpelj se za razliku od njih ponekad sam zna skinuti sa svog „domaćina“, političari čini se neće, dok mu ne ispiju posljednju kap krvi.

Oči građanima trebalo bi da je konačno otvorio SNSD-ov penzioner na dan Nikola Špirić koji je sa još pet kolega iz Parlamenta BiH uzeo po skoro 30.000 maraka otpremnine i nastavit će primati nezasluženo veliku plaću. Njima poskupljenja ne mogu ništa sve dok se preko leđa pune budžeti. Fino nam je Špirić koji i gorivo toči preko budžeta izračunao da bi se isti smanjenjem akciza smanjio za 350 miliona maraka do kraja godine. 

Naravno Špirić je prećutao da je država od građana i privrednika samo u prva dva mjeseca uzela 248 miliona maraka više nego prošle godine. Praktično što cijene više rastu budžeti su puniji, a građani siromašniji. Osim toga sada je potpuno jasno da zavrtanje ruku da bi se usvojile akcize nije imalo nikakve veze sa gradnjom puteva. Ipak može se reći da to jesu namjenske pare, njima se isključivo hrane politički paraziti koji truju krv narodu.

Ne vidi Špirić hitnost da se smanje cijene goriva, baš kao cijeli SNSD i HDZ lažno se skrivajući iza brige za ustavni poredak BiH koji godinama bezobzirno urušavaju. Narodu opet bacaju prašinu u oči pričom o mjerama koje će poduzeti Vijeće ministara BIH i entitetske vlade dok se iste ponašaju kao da krize nema.

Stari i istrošeni političari poput Špirića i ministra finansija BiH Vjekoslava Bevande nemaju razloga da žure. Da mu hitrina nije bolja strana pokazao je i predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji je kasnio na sjednicu jer očigledno postoje važnije stvari od brige za građane. I on je skupa sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem stigao do otpremine veće od 80 minimalnih penzija, a narod nek se hrani nacionalizmom od kojeg oni žive bolje od većine političara u EU.

Kao šlag na tortu dođe briga federalnog premijera Fadila Novalića  za kvalitet žitarica koje se prodaju u BiH. Sekira se Novalić za gluten uvjeravajući nas da ne treba sijati jer su domaće žitarice za stoku. One iz Srbije su bolje. Trgovati se mora, biće da je kriza nova šansa da bogati još napune svoje džepove, a što su nam dokazale kontrole marži na benzinskim pumpama i u tržnim centrima. Kazne koje su im izrečene već su platili građani. Država i trgovci profitiraju i još će dok narod kao u Nadrealistima bude spreman da mu se kao hrana zamota dnevna doza mržnje.