'Sarajevski elektori' za treći entitet, građanske BiH se boje i populisti kod Bošnjaka

Piše: Ernad Metaj

Pokušaj da se još jednom minimizira izborna volja dijela građana BiH koji ne podržavaju torovsku podjelu naše države nije uspjela. Postignut je koncenzus građanskih stranaka (SDP, DF) i SDA koja se nije dala uhvatiti u klopku nedobronamjernih evropskih diplomata i domaćih nacionalista koji su im bili spremili smrtnu presudu. Izbornim zakonom i ustavnim promjenama skrojenim da u potpunosti marginaliziraju svaku građansku opciju u BiH spremio se i posljednji ekser kojim bi se konačno zakucao posmrtni kovčeg za BiH.

Smiješno je nakon propalih pregovora za bilo šta optuživati građanske stranke koje opravdano nisu pristale da budu ikebana u lažnom demokratskom performansu kojim se produbljuju etničke podjele u BiH. Njihov parlamentarni kapacitet je neopravdano potcijenjen, baš onako kao što se elektorskim modelom željela umanjiti vrijednost glasa velikog broja građana BiH. 

Tako je strankama sa skoro nikakvim i nikakvim parlamentarnim kapacitetom poput Naroda i pravde, SBB-a i HDZ 1990, srećom neuspješno, dat ogroman politički prostor da nezasluženo pokušaju krojiti budućnost BiH po mjerilima etnonacionalista. Ljude koji nezasluženo dobiju moć brzo ponese slava, izgube dodir s realnošću i teško vide dalje od vlastitog interesa. Ljutim protivnicima SDA, koji sa njom i HDZ-om dijele fotelje u Vladi F BiH, vlast se osladila toliko da bi s njima rado podijelili i BiH.

U BiH je manjina naučila da može terorizirati većinu. Pokazuju to i rezultati izbora. Vladajuće stranke SDA, SNSD i HDZ zajedno ne predstavljaju većinu biračkog tijela koje je izašlo na izbore. Još gore, sa podrškom manjom od 20 posto svih registrovanih birača, a da mrtvi ne glasaju bilo bi još manje, kao taoce drže preko 80 posto stanovnika BiH. Po važećem izbornom zakonu HDZ koji ne predstavlja ni pet posto stanovnika BiH u svojim rukama drži sve važnije poluge vlasti, a ne prestaje pričati o ugroženosti hrvatskog naroda.

Politička obmana je pobjedom predsjednika SNSD-a Milorada Dodika proglašavati eventualni  pristanak na reduciranje Doma naroda u F BiH na nivo Vijeća naroda u RS-u. To je pogubna i paradoksalna politička naivnost kojom se relativiziraju destruktivne politike HDZ-a i SNSD-a i spremnost da im se izađe u susret. 

Da su iskreni, zagovornici takve teze nikada ne bi pristali na format pregovora postavljen tako da se prebaci fokus sa secesionističke politike iz RS -a isključivo na problem između Bošnjaka i Hrvata i to u F BiH. Tražili bi da kako i dolikuje demokratskim procedurama u razgovorima o Izbornom zakonu i ustavnim reformama sudjeluju i predstavnici RS-a. Ovako, Vijeće naroda RS-a se praktično ne problematizira pa je Dodik pobjednik i bez pregovora.

Istina je da se pristajanjem na asimetrična izborna rješenja konačno i formalno pristaje na legalizaciju rezultata etničkog čišćenja u BiH pa bi se i treći entitet nametao kao realnost prihvatanja zatečenog stanja na terenu. Samo naivne, ili zlonamjerne treba podsjećati da HDZ nikada nije krio namjeru da političkim putem završi ono što ratom nije uspio. 

Brana konačnoj podjeli BiH su građanske stranke koje su i tokom rata čuvale njeno multietničko biće. Zahvaljujući njima politička realnost je postala da Srbin može biti načelnik jedne od sarajevskih općina. To više nije incident i razumljiv je strah onih koji ne žele jedinstvenu BiH da bi se to moglo kad tad pretvoriti u virus koji će da se širi. U Varešu se pokazalo da jedan čovjek jedan glas ne diskriminira Hrvate. U većinski bošnjačkoj čaršiji HDZ -ovac je gradonačelnik. Neka je, ako zaslužuje.

Kako reče američki ambassador u BiH Michael Murphy bolje je da nema dogovora nego da se uspostavi loš dogovor. Prema njegovim riječima građani BiH moraju znati da su njihovi glasovi bitni i da mogu živjeti bez diskriminacije. (Ne)umski model o kojem se pregovaralo jednostavno to nije ponudio. Bio je to pokušaj ispunjavanja želja političara koji su u vlasti kako bi bez mnogo truda tamo i dalje ostali. 

Galama koja se podigla nakon propalih pregovora još jednom je pokazala da je u životu kao i na filmskom platnu puno lakše igrati negativne nego pozitivne likove. Politički negativci su BiH naučili funkcionisati isključivo na podjeli naroda, širenju straha i podgrijavanju mržnje među ljudima čime se amnestira izostanak bilo kakvih reformi kojima bi se život običnog čovjeka u BiH učinio podnošljivim. 

Takvi likovi sada spinuju da će BiH izgubiti podršku međunarodne zajednice. Da to nije tačno da se iščitati iz poruke Manuela Sarrazina, specijalnog izaslanika Njemačke za Balkan. Njegov stav je da bi bolji Izborni zakon BiH približio EU, ali da se izbori moraju održavati redovno. Od elektorskog važnije je elektronsko glasanje. Tek kada izbori budu fer i pošteni političari se mogu pozivati na legitimitet.