Komšićeva analiza: 'Ruska duša' otkriva da nije samo Ukrajina cilj, 'srpski svet' je dio strategije

SARAJEVO, (Patria) - Ivo Komšić, doktor filozofije, bivši gradonačelnik Sarajeva napravio je analizu medijskih istupa ruskog veleposlanika u BiH, Igora Kalabuhova, koji kao svojevrsni glasnogovornik Kremlja najavljuje dokle će ići Putin u ratu u Ukrajini. U tom kontekstu neibježno je procjeniti i uticaj na BiH i Balkan.

U BiH, zemlji ruske zone utjecaja, ali još na periferiji agresije na Ukrajinu, Putinov veleposlanik, Igor Kalabuhov, dao je intervju za lokalnu televiziju, FACE TV, voditelju Senadu Hadžifejzoviću. Kalabuhov je očito podcijenio iskusnog novinara koji je u opuštenoj atmosferi, kao da se radi o prigodnom sijelu, izrekao i ono što možda nije želio. Zapravo, odgovore na najvažnija pitanja koja se danas postavljaju on je dao. Krenimo od toga otkusd BiH i Hrvatska u žiži interesovanja iako su na periferiji ratnih sukoba i ne pripadaju "ruskom svijetu".

Odgovor na ovo pitanje razumljiv je samo iz perspektive Putinove ratne ideologije. Obje države su u istom geopolitičkom prostoru sa Srbijom, zemljom pravoslavlja, i u obje žive pravoslavci. One su dio “srpskog sveta”, a to je “ruski svet”. Po najnovijem memorandumu SANU-a, zapadne granice tog “sveta” su one iz prošlog rata, Virovitica-Karlovac-Karlobag. “Ruska duša” se i tamo spašava.

Dakle, lažna je teza da je Ukrajina napadnuta zbog toga što želi u NATO, ili zbog toga što želi u EU. To je samo povod. U Ukrajini se spašava “ruska duša”, a to je mnogo više od članstva u nekom savezu i od neke pragmatičko-političke dobiti.

Duša se ne može kvantificirati, ne može se čak ni politizirati jer je iznad svake političke ideje. Kada se u slavenskoj tradiciji poziva na dušu, koda se kaže “nadušu ti”, “duše mi moje”, “dobre je duše”, to je više od dobra i morala, od zakletve, od privrženosti, od povjerenja. Isto je sa suprotnostima: “dušmanin”, “bezdušan” – to je više od neprijateljstva jer neprijatelj s dušom može biti manje opasan od prijatelja bez duše. Pogotovo “duša” dobiva posebno značenje ako je narodna, ako je u njoj sadržana povijesno-kulturna supstanca nekog naroda. Ovdje se radi o “ruskoj duši”. Po riječima Kalabuhova, Putin “specijalnom vojnom akcijom” na Ukrajinu spašava “rusku dušu”, Ukrajinci su ruska braća, uz Bjeloruse – to su iste duše. Duša je u pitanju, ona se mora spasiti. Veleposlanik je u svom nastupu uporno ponavljao: “Rusija u Ukrajini se ne vodi rat, ona oslobađa ukrajinski narod”, oslobađa “rusku dušu” ukrajinskog naroda jer je ta “duša” opsjednuta vrijednostima zapadne civilizacije.

Za Putina je problem što su Ukrajinci izgubili dušu, koja nije samo njihova, ona je i ruska, to je ista duša. Rusija ne može dopustiti da nestaje ruska duša, da se rastače, da gubi supstanciju. Ako narod izgubi dušu, gubi sebe, nema budućnosti. Zadaća Putinove generacije je spasiti “rusku dušu”, osigurati joj budućnost.  Po riječima veleposlanika, “mi ne možemo preboljeti rusku dušu”, što znači da se ona mora spašavati po svaku cijenu. To je “povijesna zadaća generacije”, tj. sadašnjih lidera Rusije na čelu s Putinom. Cijela generacija se mora založiti, ona se mora žrtvovati za buduće generacije – Kalabuhov je stalno podcrtavao ovu generacijsku povijesnu zadaću.

“Ruska duša” je, po riječima veleposlanika, temelj ruske civilizacije i ona se u Ukrajini spašava. Ukrajinska duša je u “tuđim rukama”, treba je iščupati iz njih i vratiti nazad. Ovo se pitanje “mora raščistiti”, Putin je preuzeo “historijsku i ljudsku” odgovornost da se “ovo pitanje očisti za buduće generacije”.

Treba zaustaviti Zapad koji želi  “kulturološki uništiti Rusiju”, tvrdi Kalabuhov. Kada se ovo “očisti”, kada se ovo riješi, dobit će se “novi podsticaji za uspostavljanje novog sistema”. To će biti “nova struktura” iz koje će se tek određivati odnos Rusije prema svijetu. Ta „nova struktura“ je nova ruska civilizacija, s novom „ruskom dušom“. Dakle, Putin u Ukrajini ne vodi rat protiv Ukrajine i ukrajinskog naroda, oni su samo usputna žrtva. Rat se vodi protiv  zapadne civilzacije koja je oličena u EU i NATO-u. Obje ove asocijacije su neprijatelji koje treba uništiti.

Odgovor na pitanje dokle će Putin ići u Ukrajini je jasan. Dok se ne uništi NATO i EU. To je izgovorio Putinov ambasador, to je prava informacija za NATO i EU. Iz te namjere treba dati i odgovor na Putinovu agresiju na Ukrajinu. „Ruska duša“ je ugrožena sve dok postoji NATO i njegove pretenzije na rusko okruženje. A tu spadaju sve „sovjetske države“, to je dakle okvir koji je Putin zacrtao. Po  iskazu ambasadora, Ukrajina je samo platforma za „spašavanje“ ostalih „sovjetskih država“ od Zapada i njegove civilizacije. Jer, kako je ambasador rekao: „što vam to NATO daje od kulture“, „on vam je donio korupciju i kriminal kroz zapadne investicije“. Svi koji su pod tim utjecajem ostaju „bez duše“, treba ih osloboditi.

Redoslijed oslobađanja odrediti će Putin. Sada je Ukrajina na redu. „Kako znate da nemamo planove za Hrvatsku, Poljsku i Mađarsku“, zaletio se ambasador  s kontra pitanjem voditelju. Zatim se popravio i ublažio stavom da je NATO neprijatelj i da Rusija ima plan za NATO. Dakle, Putin zna što će s NATO-om, zna li NATO što će s Putinom? NATO je okružio Rusiju i vrši „derusifikaciju“ tih zemalja i to je opasno, to se mora spriječiti. Sukob je sukob civilizacija a takvi sukobi u prošlosti su se vodili do istrebljenja. Dio napada na rusku civilizaciju su i sankcije koje je Zapad uveo. Za Putina, dakle, Zapad je već u ratu s Rusijom ali to još ne zna i ne shvaća ozbiljno. Putin shvaća. „Cijela Evropa je na listi neprijatelja Rusije jer je uvela sankcije“, izjavit će ambasador. Pri tome, nije toliko odgovorna za to Evrpa koliko Vašington. Iz Vašingtona se onemogućuje razvoj jake Evrope, ne dozvoljava se vezivanje Evrope za Rusiju, to je strategija SAD-a, po riječima ambasadora. SAD želi Evropu vezati za sebe, želi izolirati Rusiju i okružiti NATO snagama.

Dakle u nekoliko koraka ciljevi Rusije su jasni.

Prvo, Kalabuhov je otkrio da će Putin svoju “specijalnu vojnu operaciju” provoditi u Ukrajini do konačne pobjede. Ta pobjeda znači primorati Ukrajinu strategijom “spržene zemlje” na pregovore u kojima će prihvatiti kapitulaciju i samostalnost samoprogašenih republika Donjeck i Lugansk. Što se tiče Krima, po riječima veleposlanika, o njemu nema pregovora, Krim je definitivno ruski.

Drugo,  Putin će ratovati sve dok bivše “sovjetske države” (Kalabuhov pojam) ponovno ne stavi pod rusku kontrolu. Drugim riječima, rat se neće završiti u Ukrajini. Putin želi obnoviti granice sovjetske rusije, moćno carstvo “ruskog sveta”.

Treće, veleposlanik Kalabuhov objelodanio je ono što se naslućivalo u pozadini svih dosadašnjih Putinovih “specijalnih akcija”, a to je njihova legitimirajuća ideologija. Ideološka osnovica i njena širina otkriva širinu “specijalnih vojnih akcija” kojima se ona ostvaruje. Ne radi se dakle o ratu za teritorije, prirodna bogatstva, ekonomsku nadmoć, neki prestiž ili dominaciju. Radi se o nečem višem, a svi ovi pragmatičko-politički razlozi su samo povod. Veleposlanik je tu ideologiju formulirao jednostavno, bez opširnih teorijskih obrazloženja, kao spašavanje “ruske duše”. On je ovim sintetizirajućim i razumljivim pojmom izbjegao široku raspravu o “ruskom svetu”, o “svetoj Rusiji” pravoslavlja, o podijeljenom ruskom narodu, o “Novorusiji”, o jedinstvenoj ruskoj kulturi,  ruskoj civilizaciji itd.