Dodik i Vučić se rjeđe viđaju, ali još je rano za potpuni razlaz

Piše: Ernad Metaj

U posljednje vrijeme se lider SNSD-a Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rijetko viđaju zajedno. To može značiti zahlađenje odnosa, ali ne treba odbaciti ni da je riječ o još jednom taktičkom potezu kojim se samo želi stvoriti poželjna slika u javnosti. Dok se Dodik svađa sa međunarodnom zajednicom i tužiocima u BiH, ruku koju je ne tako davno Vučić javno iskulirao, opet pruža lider Ujedinjene srpske Nenad Stevandić. Srdačan stisak Vučićeve ruke Stevandić će još sačekati, s tim da u SNS mudro koriste politički poltronizam Dodikovog partnera za vlastite potrebe.

Držeći na distanci Dodika kojeg je on svjesno isturio kao glavnog ruskog igrača u regionu, Vučić nastavlja uspješno balansirati između Istoka i Zapada. Pri tome ne rizikuje gubitak značajne glasačku podrške iz RS-a, ali živom drži i ideju „srpskog sveta“ koji nije ništa drugo do udovoljavanje ruskim interesima na Balkanu. Vučićev problem u tom smislu je politička sirovost Dodika kojom na brutalan način razotkriva velikosrpske planove iz Beograda.

Dodik jeste kamen na grbači Vučića, ali prije izbora je teško očekivati da bi ga se mogao u potpunosti odreći kao što je Milošević učinio sa Radovanom Karadžićem. Bio bi to preveliki izborni rizik jer Vučićevi glasači dominantno gaje prozapadnu politiku koja je zagovornik distanciranja Beograda od Dodika. Ne treba zaboraviti ni da je veliki dio glasača ove godine organizovano uvezen u Srbiju iz RS-a, a osim za izbore poslužit će i za održavanje matrice o obavezi Srbije da štiti svoje građane gdje god da žive.

Osim toga potpuno odbacivanje Dodika je sigurno naljutilo i Rusiju, a Vučić želi i dalje sjediti na dvije stolice. Svoju umješnost balansiranja predsjednik Srbije nam je demonstrirao prilikom obilježavanja dana svoje države. Dodik je u Orašcu dobio svoj prostor iako su ambasadori EU najavili da će zbog njega bojkotovati proslavu, ali je Vučić ostao u Beogradu gdje je sa premijerkom Anom Brnabić dodjeljivao ordenja.

Kada je riječ o Dodiku u ovom trenutku Vučiću je suvišan predizborni teret i istraga o kupovini njegove vile na Dedinju jer ni vlast u Srbiji nije amnestirana sumnji za korupciju. Naravno vlastima u Srbiji ne smeta Dodikova korupcija i zbog toga je Vučić odbio zahtjeve za uvođenje sankcija Dodiku. Vučićev režim je ako se ne varamo istražnim organima u BiH bar za sada uskratio ključne informacije koje bi sigurno jasnije osvijetlile kupovinu vile na Dedinju. Te informacije su ujedno i uzica oko vrata Dodiku da bi ostao poslušan, jer niko bolje od Vučića ne razumije koliko apetiti ljudi na vlasti mogu porasti. U tom pogledu jasno je da Vučić razumije kako Dodik nije samo „korisni konj“ već i opasnost jer bi, ako mu se pusti, osim stasom mogao nadrasti mentora u zaštiti srpskih interesa.

To nas vraća na Stevandića i njegovu podršku Vučiću za predsjednika Srbije. Stevandić je samo jedna od šahovskih figura s kojima Vučić igra svoju političku partiju. Ne postoji sporazum između SNS -a i Ujedinjene srpske kako je to Stevandić pokušao predstaviti u javnosti. Nekad davno samo su poslanički klubovi ove dvije partije dogovorili saradnju, što je daleko od partijskog sporazuma.

Ne treba zaboraviti da u F BiH postoji partije istog naziva kao Vučićeva, ali ni sa njom nema pismene ovjere saradnje. Vučić je pametan i u RS -u igra na dobre odnose sa svim srpskim partijama jer zna da može doći vrijeme kada će se ipak morati naći zamjena za Dodika. Do taka likovi poput Stevandića će kroz prislanjanje na Vučića pokušavati ostvariti svoje interese. U ovom trenutku Stevandić radi na većem uticaju u F BiH gdje je SNS tvrd orah. Ostalo je da Stevandić proba pokupiti Dodikove nezadovoljnike iz Drvara kojima je ipak sugerisano da osnuju novu partiju jer je još rano za otvoreni Stevandićev udar na Dodika.